- Ne mogu vam ništa reći o filmu osim da je bilo jako naporno raditi, da smo prekidali, nastavljali, ali evo – to se na platnu ne vidi, to što se iza kamere dešavalo. Neki ljudi kojima ja vjerujem su film pogledali i rekli da je super. Film je crno-bijeli - rekao je Hadžihafizbegović za Novu TV.

Prije nego što je postao jedan od najnagrađivanijih glumaca s ovih prostora, Emir je služio vojsku kao mornar u Puli. Gluma mu tada još nije bila ni na kraj pameti.

- Ja sam prva generacija koja je išla u vojsku nakon Titove smrti. Imao sam 19 godina i došao sam u Karlo Rojc kao mornar, u desetom mjesecu 1980. godine. Gledao sam tu Arenu ne znajući da ću upisati glumu, ne znajući da ću studirati glumu - prisjetio se.

Hadžihafizbegović tvrdi da se nikada prije prijemnog nije bavio glumom – imao je sasvim druge planove.

- Ja sam htio biti novinar, sportski. I ja sam zaista htio žurnalistiku upisati. Ja sam na akademiju banuo. Kusturica je primao klasu. Bilo nas je preko 250, ostalo nas je u užem izboru 48. I od tih osam, ja sam imao najbolji rezultat. Kusturica je bio dobar profesor, nažalost više nismo u dobrim odnosima. Gledatelji mogu pretpostaviti i zbog čega, ali bio je dobar profesor - rekao je.

Njegov glumački put od tada ide samo uzlazno. Danas iza sebe ima brojne filmske nagrade, uključujući i onu najznačajniju – Zlatnog lava u Veneciji, koju je osvojio prije jedanaest godina.

- Zaista je bilo super ono sjediti na press konferenciji s Končelovskim. Senzacija, velika ogromna nagrada. Meni je direktor venecijanskog festivala, gospodin Barbera, na mail javio 24 sata prije dodjele – samo sam morao to držati u diskreciji, i otišao sam sa svojom kćerkom - ispričao je.

Osim ove nagrade, jedan od trenutaka koji mu je ostao posebno urezan u pamćenje bio je susret s Robertom De Nirom u Sarajevu.