Bila je to avgustovska večer kada je tada šesnaestogodišnja Senada A. iz Sarajeva posljednji put viđena – na aerodromu, ukrcavajući se u avion za Čikago. Plan je bio da ljeto provede kod tetke, da se odmori i vrati kući sa lijepim uspomenama. Umjesto toga, počela je višegodišnja agonija za njenu porodicu – i potraga bez odgovora.

Senada je putovala sama. Imala je pasoš, avionsku kartu i adresu tetke koja živi u Čikagu. Majka Dženana se prisjeća da je sve bilo u najboljem redu – bez ikakvih naznaka problema. Djevojka je, prema dostupnim informacijama, sletjela na aerodrom „O’Hare“ i tu joj se svaki trag gubi. U prvim danima po dolasku, javila se nekoliko puta kratkim porukama i pozivima. A onda – potpuna tišina. Telefon je utihnuo, poruke su ostajale bez odgovora, piše Kurir.

Kada je porodica kontaktirala tetku, uslijedio je šok – tvrdila je da Senada nikada nije stigla do njene kuće. Odmah je obaviještena policija u Sarajevu, a potom i američke vlasti. Pokrenuta je međunarodna istraga, uključen je i Interpol, ali bez rezultata. Nadzorne kamere, imigracione službe i svi relevantni sistemi nisu pružili nikakve korisne informacije. Kao da je nestala s lica zemlje.

Godine su prolazile. Porodica je više puta putovala u Ameriku, trošeći sve što su imali kako bi saznali istinu. Majka je kontaktirala ambasade, angažovala privatne detektive, išla čak i kod vidovnjaka. Ali ništa. Nije bilo tragova na društvenim mrežama, nije bilo podataka o kretanju pasoša, nije bilo svjedoka. Policija je vremenom smanjivala kontakt, a slučaj je pao u ladicu zaboravljenih. Dženana je, uprkos svemu, nastavila da vjeruje.

Onda, nakon punih šest godina tišine, dogodio se iznenadni preokret. Jednog jutra, Dženani je stigao anoniman e-mail – bez naslova, bez potpisa. U prilogu je bila samo jedna fotografija. Na slici se nalazila mlada žena u oskudnoj odjeći, pod reflektorima nekog noćnog kluba. Na sceni je izvodila performans, sa jakom šminkom i stiliziranom frizurom. Ali oči… bile su to Senadine oči.

„To je ona. Možda fizički promijenjena, možda iznutra slomljena, ali ja poznajem oči svog djeteta. Taj pogled nije gluma – to je vapaj“, rekla je majka. Na poleđini fotografije bile su ispisane samo dvije rečenice: „Znam da me tražiš. Nisam u mogućnosti da pričam.“

To je bio prvi znak života nakon godina. Slučaj je odmah ponovo otvoren, a porodica je kontaktirala policiju i američke federalne službe. U istragu su uključene organizacije koje se bore protiv trgovine ljudima. Posebno se fokusiraju na područja kao što su Nevada, Kalifornija i Meksiko – poznate destinacije za seksualnu eksploataciju i ilegalnu trgovinu ženama. Postoji sumnja da je Senada mogla biti prevarena već na aerodromu, oteta ili prodana. Mnogi tragovi ukazuju na mogućnost da je uvučena u lanac prisilne prostitucije i da joj je onemogućena komunikacija.

U javnosti se pojavljuju razne teorije – od toga da je žrtva kriminalne grupe, do sumnji da je možda sama odlučila da prekine kontakt. Majka sve to odlučno odbacuje: „Moje dijete nikada ne bi otišlo bez riječi. Ako je sama odlučila – neka se javi. Ako nije – neko mora odgovarati.“

Iako Senada još uvijek nije zvanično locirana, a fotografija nije precizno identificirana, Dženana ne gubi nadu. U svakom javnom nastupu šalje istu poruku:

„Senada, ako si živa i ovo vidiš – ne moraš ništa objašnjavati. Samo mi javi da si dobro. To je sve.“

Njena soba u Sarajevu ostala je ista. Vrata su zatvorena, ali ključ uvijek čeka. Kao zavjet i nada da će se jednog dana – tiho i nenajavljeno – ponovo otvoriti, piše GP Maljevac.