Pripadnici srpskih vojnih i paravojnih jedinica napale su selo Briševo i njegovih potpuno nenaoružanih 370 stanovnika, uglavnom bosanskih Hrvata.Za dan i po ubijeno je najmanje 67 Briševljana. Deseci odvedeni u logore, a više žena je silovano.

Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač.

Ivo Atlija iz Briševa svjedočio je 3. i 4. jula 2002. u predmetu protiv Milomira Stakića, vodeće ličnosti u općinskim vlastima u Prijedoru. Haški tribunal Milomira Stakića proglasio je krivim za istrebljenje, ubistvo i progon nesrpskog stanovništva u Prijedoru i osudio ga na 40 godina zatvora.

Dva mjeseca nakon što je granatirano Briševo, počela su hapšenja i premlaćivanja. Dana 24. juna 1992. došla su tri ili četiri policajca iz Ljubije i uhapsili nekoliko osoba u Briševu. Atlija je kasnije saznao da su ti ljudi odvedeni u logore Keraterm, Omarsku i Manjaču, gdje su neki ubijeni, dok su drugi na kraju razmijenjeni. Sredinom jula, jedna grupa srpskih mladića iz susjednog sela pretukla je i zlostavljala jednog čovjeka iz Briševa i njegovu braću, pri čemu su im šarafcigerima nanosili posjekotine.

Atlija je otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju muškarca po imenu Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Psovali su Dimača i govorili: "Nek mu sad pomogne katolički Isus."

"Ustaško pseto je palo u vodu"

Natjerali su Dimača da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

- Pero je plakao i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti. Jedan od vojnika mu je naredio da trči, a onda mu pucao u glavu - rekao je Atlija.

Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: "Ustaško pseto je palo u vodu."

S mjesta na kojem se krio, Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radioaparate i namještaj. Uokolo sela je također bilo razbacano 68 leševa, među kojima je bilo 14 žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida.

Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u općini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. Izjavio je da je u selu Stara Rijeka, "pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih 10-12 leševa. Teško za prebrojati tačno koliko jer su bili djelimično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge..." Bila su to tijela mladića koji prema riječima Atlije nisu imali više od 20 godina.

U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i krampama koje je vidio pored tijela.

- Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob - rekao je Atlija.

Također je sahranio i svog oca koji je na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

Ovo je samo djelić svjedočenja Ive Atlije o zvjerskim zločinima nad Hrvatima prijedorskog kraja.

U presudi Radoslavu Brđaninu, bivšem političkom vođi Autonomne regije Krajina, navodi se kako su prije granatiranja Briševa vlasti bosanskih Srba na tom području zahtijevale od mještana da im predaju sve oružje. Iako se radilo samo o lovačkim puškama i pištoljima u zakonitom posjedu, oružje je predato bosanskim Srbima u Rasavcima.

Osim kod Brđanina, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio na 30 godina zatvora, zločin u Briševu je konstatovan u više sudskih presuda.
U presudi Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske osuđenom na doživotnu kaznu zatvora, navodi se kako je od ukupnog broja žrtava bilo 14 žena i četvero invalida, kao i da je pet žrtava bilo mlađe od 18, a 13 starije od 60 godina.

- U toj istoj grupi žrtava, 18 ih je pronađeno u civilnoj odjeći. (…) Briševo je bilo nenaoružano selo i u njemu u to vrijeme nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti - navodi se u presudi kod Mladića.

- U zatočenički centar u hali Krings u Sanskom Mostu dovedeno je 36 muškaraca iz sela Briševa. Narednih sedmica, vojnici su pljačkali to područje i rušili kuće, kao i jednu katoličku crkvu - navodi se u presudi Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine Republike Srpske osuđenom na 20 godina zatvora.

Preživjele Briševljane najviše boli što za zločine počinjene u njihovom mjestu nisu odgovarali direktni počinioci.

Briševo je danas pusto, napušteno i zaboravljeno

Zločin nad Briševljanima, kao dio velikosrpskog projekta etničkog istrebljenja i genocida nad nesrbima u Bosanskoj krajini i Bosni i Hercegovini, zauzima posebno značajno mjesto u historiji ove zemlje.

"Slučaj Briševo", kao simbol nebrige i odsustva empatije, ispisuje i najsramnije stranice zvanične politike bosanskih Hrvata, koju diktiraju i vode "legitimni" Dragan Čović i njegova svita.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Briševu je živjelo 370 Hrvata. Na popisu provedenom 2013. godine bilo ih je tek četiri.

Povodom godišnjice zločina u selu Briševo oglasila se Hrvatska stranka prava iz koje je saopćeno da je selo Briševo nekada bilo mjesto života, rada, molitve i zajedništva.

- Bio je to mali, ali ponosni kutak hrvatskog identiteta na području gdje su već tada počinjeni masovni progoni i etnička čišćenja. Danas, nažalost Briševo je pusto, napušteno i zaboravljeno, bez ljudi, bez života - naveli su iz HSP-a.

Ono što, kako dalje navode, najviše vrijeđa jest činjenica da za taj masakr do danas niko nije odgovarao.

- Briševo nije zločin iz zaboravljene prošlost i to je živa rana duboko utisnuta u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda, koja još uvijek čeka pravdu.

HSP BiH ovim putem odaje dužnu počast svim žrtvama Briševa, našim mučenicima koji su stradali samo zato što su bili Hrvati i jer su ostali vjerni svom domu, vjeri i narodu. Njihova nevina krv zavjet je nama živima, da nikad ne zaboravimo ko smo, šta smo i koliko nas je stajala sloboda. U ime onih koji više ne mogu govoriti, mi danas podižemo glas. U ime njihove žrtve, tražimo pravdu. U ime njihove patnje, pozivamo na istinu , a u ime njihove vjere, nastavljamo se boriti za ono zašto su oni bili spremni umrijeti, za slobodu, pravdu i dostojanstvo hrvatskog naroda u BiH - naveli su iz HSP-a BiH.

(Sead M.)