Boris Škripina je naveo kako je 2020. godine bio predsjednik Saveza studenata ”Filozof”.

Kazao je da nije bio na sastanku u lokalu ”Majstor za pivo” s ministrom Lučićem 9. decembra 2020. godine, te da nije imao nikakav kontakt s ministarstvom, ali da se neko drugi mogao sastati.

”Svaki student se mogao predstaviti kao savez”

”Savez ima 1.000 članova i svaki student je mogao da se predstavi kao savez studenata”, naveo je Škripina, dodajući da savez nije imao formalnu suradnju s ministarstvom.

Tužiteljica Elvira Stanojlović je navela kako se svjedočenje Škripine razlikuje od njegove izjave date u istrazi, kada je kazao da se niti on niti njegovi suradnici nisu sastali s ministrom.

”Kad bolje razmislim, savez čine svi studenti Filozofskog fakulteta i iz tog razloga ne mogu da tvrdim da nije bilo tako”, naveo je Škripina.

Nina Karačić, Lučićeva braniteljica, prigovorila je na zapisnik o saslušanju Škripine iz istrage navodeći da je ovlašteni službenik ujedno bio i zapisničar, što zapisnik čini nezakonitim dokazom.

Tužiteljica je navela kako smatra da je prigovor neosnovan.

Optužbe za zloupotrebu položaja

Škripina je svjedočio na suđenju Lučiću, koji je optužen za zloupotrebu položaja i pronevjeru u službi, a na teret mu je stavljeno da je postupao protivno odredbama koje definiraju i reguliraju trošenje i korištenje novčanih i materijalnih sredstava ministarstva od 2020. do 2022. godine.

S njim su optuženi Siniša Papaz kao vlasnik ugostiteljskog objekta, Mirko Ristović kao vlasnik autolakirnice, te Dalibor Šehovac kao vlasnik autoservisa.

”Novac za reprezentaciju trošio se u kafanama”

Dževad Mahmutović, koji je tokom mandata Lučića bio zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice, kazao je kako je informiran ranije da se za eksternu reprezentaciju izdvaja 60.000 KM godišnje, te da mu je optuženi u jednom momentu oduzeo karticu koja se za to koristila.

Mahmutović je pojasnio kako se troškovi eksterne reprezentacije troše van Vijeća ministara, na sastancima, navodeći da se taj novac trošio u ”kafanama” u radno vrijeme.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice, naveo je kako je tijekom mandata, putem Zakona o slobodi pristupa informacijama, tražio informacije o određenim putovanjima.

”Bilo je putovanje u Novi Sad, pričalo se kako je njegov smještaj tamo naručen, a da je i karticom plaćen”, naveo je Mahmutović, dodajući da su glasine kružile i za popravku službenog  vozila.

Svjedok je kazao kako svoje službeno vozilo nije popravio iako mu je na parkingu razbijeno staklo.

Na pitanje Lučićeve braniteljice Vasvije Vidović o poznavanju pravilnika, svjedok je kazao kako nije čitao pravilnike, već da je pitao uposlenike u Ministarstvu za konkretna pitanja koja ga zanimaju.

Mahmutović je kazao i kako vjerojatno postoji sistem kontrole utrošenih sredstava kod ministra, te da je on imao savjetnike koji su mu to provjeravali.

Svjedok je potvrdio i da se službeno vozilo može koristiti 24 sata, navodeći kako je ministarstvo imalo potpisane ugovore s benzinskim pumpama, da se na njima točilo gorivo i da je on uvijek znao gdje mu je vozač.

”Ja sam uvijek znao gdje je. (…) Moj vozač je bio u garaži dok sam ja u Sarajevu”, kazao je Mahmutović.