Feđa Dudić se oprostio od ekipe Radničkog iz Kragujevca, koju je vodio u prethodne dvije godine i doveo od borbe za opstanak do ekipe koja izlazi na evropsku scenu.

Njegovu emotivnu objavu s društvenih mreža prenosimo u cijelosti.

- Bio je 23.09.2023., sunčan dan i više od 30 stepeni. Adnan Jahić i ja dolazimo u Kragujevac u FK Radnički u mjesto koje prvi put vidimo i na posao pun upitnika. Klub koji je u tom trenutku zadnji na tabeli sa manjkom optimizma svih zaposlenih i nadom da ćemo se spasiti od ispadanja i što prije doći u sigurnu luku spasa. Ono što smo obećali sebi prije polaska da ćemo dati cijelog sebe biti posvećeni i predani u radu a onda se uzdati u Božiju pomoć i nadati se najboljem. Sve poslije toga je postala historija...Nažalost došao je trenutak za rastanak, trenutak o kojem nisam sanjao i koji nisam želio, ali tako je to u ovom poslu nekada moraš reći dosta. Kada sam produžavao ugovor najveći sportski motiv je bio sto smo dobili drugu šansu od Boga u Evropi i da ovaj put to moramo da iskoristimo, jer neko u životu ne dočeka nikad svoju drugu priliku.

Nažalost nismo bili pravi kad je bilo najvažnije i onda je moralo doći do ovoga. U dvije utakmice protiv Klaksvika stvorili smo 9 odličnih prilika za gol, po svim parametrima morali proći dalje, ali tako nije bilo. Da kažem nedostajalo je sreće, sigurno da nije, jer sreću treba zaslužiti, a mi je očigledno nismo zaslužili (isto tako zaslužili smo je i pratila nas je u nekim utakmicama kroz prvenstvo kad se lomilo oko konačnog plasmana) i onda nije to bio faktor koji je odlučio pobjednika. Ali to ne može promijeniti puno historiju i rezultat koji smo ispisali na stranice kluba i mislim da će proći još dugo vremena da neko ponovi rezultate koji je napravila ova generacija. Dva puta smo izborili izlazak u Evropu i prvi put u historiji kluba igrali polufinale kupa. Igrali smo dopadljiv i lijep fudbal za oko, pobrali puno simpatija i navijača u Srbiji od onih neutralnih, a najviše smo dobili u mojoj BIH, koji su pratili Radnički kao neki veliki klub iz lige petice i hvala im svima na tome!

U ova tri dana od kad smo se vratili sa Farskih Ostrva plakao sam bar 5 puta kao malo dijete na tekstove, poruke i videa naših navijača koji su mi slali i željeli da ostanem. Ponajviše na djecu koju smo i vratili na stadion. A znate svi za kim plačemo za onima koji su nam ušli u srca i koje volimo. A Kragujevac i Radnički su ušli u moje srce i tu ce ostati do kraja života. Ovim putem se izvinjavam svima što nisam mogao da ispunim vaše molbe, jer nešto jače u meni je odlučilo da moram krenuti dalje. Ono na šta sam najponosniji je da smo postali simbol mira i poštovanja različitosti u ovom lošem vremenu gdje se i to gleda. Zbog toga je moj Kragujevac evropski grad i hvala Vam na tome.

Želim da se zahvalim prije svega Igoru Konotaru i Slavku Peroviću, ne mojim nadređenim, nego mojoj porodici. Zaista sam ih zavolio kao da su mi neko najbliži. Igorova i moja porodica su postale nerazdvojne, od naših žena i naše djece, a koja su se zbližila i družila. A sa mojim Slavkom će mi faliti naša dopisivanja u gluho doba noći kad svi spavaju, a mi razmjenjujemo mišljenja šta i kako možemo bolje kako bi podigli Radnički na veći nivo... Hvala mom stručnom štabu: Jahi, Jasi, Švabi, Lazi, Đekiju i Voji koji su zaslužni kao i ja za sve što smo zajedno napravili. Svim igračima u ove dvije sezone koji su prošli kroz klub, a posebno me je kupio Stojke nakon sinoćnje utakmice sa Partizanom, a bili smo zajedno samo mjesec dana. Svim uposlenicima u klubu: Ivanu, Marku, Braci, Trifketu, Iliji, Mati, Saletu, Banetu, Željku, Nikoli, Milici, Maji, Daci, Muti, Marku, Šišketu, Đoletu, Vlajku, Srđanu, Brani, Radetu, Damjanu, Aci i izvinjavam se ako sam koga zaboravio, naravno našim navijačima Đavolima kao i navijačima sa ostalih tribina Zapada i Istoka sa kojima sam imao poseban odnos. I odmah da kažem NIKAD i NIKAKVIH nesuglasica nije bilo među nama, a pogotovo ne poslije zadnje utakmice kako su to htjeli neki da prikažu kao razlog mog odlaska, njihova skandiranja mog imena će ostati vječna uspomena za moje uši i srce i jedno veliko hvala na tome što ste prepoznali da sam dao sebe cijelog i branio ovaj klub kao da je moj rođeni a za uzvrat dobio Vaše aplauze.

Ovo je samo doviđenja, a ne konačno zbogo -m do nekog novog druzenja i igranja na Čika Dači. Voli vas i pozdravlja vas Feđa. Stavio sam ove tri slike koje su ispisale moj život ove dvije godine. Prve dvije sreća i slavlje koje sam doživio i koje nosim sa sobom i pamtit ću ovaj period u Kragujevcu samo po tim trenucima, a treća kako je ekipa disala jedan za drugog gdje smo se više radovali mi na klupi od onih na terenu i to je bila naša dobitna formula. Nažalost, ovoga je nestalo u zadnjim utakmicama i zato se sve tako i odigralo - zaključio je.