Upravo zbog toga će posljednja utakmica kvalifikacija zaEurobasket 2025. u Francuskoj biti nevjerovatno teška za BiH.

Neće biti Edina Atića. Neće ni Džanana Muse.

Oslabljeni u Orleansu

Oni će biti na dženazi Nihada Atića, nakon poražavajućih vijesti da je Edinov otac preminuo samo nekoliko sati nakon što su zajedno s timom slavili osvajanje ulaznice za Eurobasket 2025. pobjedom nad Kiprom u Tuzli, navodi se u analizi FIBA-e (Međunarodna košarkaška federacija).

“Džanan je kao Edinov brat, dozvolio sam mu da bude pored Edina na dženazi”, rekao je selektor BiH Adis Bećiragić.

"Naš Nihad je bio čovjek kojeg smo svi voljeli, čovjek koji nas je činio sretnima i nikada nije bio loše volje. Sada je na boljem mjestu. Čuvaj nas s visine, volimo te", napisao je Musa u poruci u ime cijele ekipe.

Svi ostali igrači također su željeli biti uz Edina, ali to je bilo nemoguće dogovoriti s obzirom da je njihova utakmica u Francuskoj zakazana za ponedjeljak.

Bosna i Hercegovina je u Orleans stigla sa 11 igrača, igrajući za sav ponos svijeta.

Igraju zajedno, još jednom.

To je bio njihov moto kroz sve poteškoće u proteklih nekoliko godina, posebno otkako je Bećiragić - poznat i kao Aziz Bekir iz svojih igračkih i trenerskih dana u Turskoj - preuzeo 2022. godine.

Imali su finansijskih problema uoči Eurobasketa 2022.; držali su se zajedno i imali su očajničku nesreću što nisu ušli u osminu finala u jakoj skupini sa Slovenijom, Francuskom, Njemačkom i Litvanijom.

To ih je slomljeno srce samo još više zbližilo, usmjeravajući se na nove kvalifikacije 2025.

Kad ih je Hrvatska porazila s 13 poena u Zagrebu u novembru 2024., moglo bi se pretpostaviti da će to biti još jedno mračno poglavlje.

Neko bi pogriješio.

Njihovo zajedništvo doseglo je sljedeću razinu u legendarnoj dvorani "Mirza Delibašić", gdje su Atić, Musa i ostali priredili šou, postigavši nevjerovatnih 110 poena, nadmašivši Hrvatsku za 20, izborivši bolji međusobni omjer i stigavši na korak od mjesta u glavnom ždrijebu.

Teške okolnosti

Zatim je Musa iznio tešku istinu o okolnostima pobjede:

"Sada vam moram reći nešto, istinu o ovoj reprezentaciji. Hvala bogu da smo pobijedili, pa mogu reći ovo - mama Vrabca je trenutno u bolnici, doslovno se borila za život, ali on je izašao na teren, dao sve od sebe. Došao sam iz Madrida iako su mi rekli da ne dolazim.

Kamenjaševa noga je kao dvije lopte, Gegić ima problem s petom… Ostvarili smo nevjerovatnu pobjedu. Ne treba mi reci ti još nešto o ovoj reprezentaciji, volim te Bosno!"

Mogli bi pomisliti da se ekipa raspala sa svim nesretnim remijem, izgubljenim izjednačenjima ili poraznim vijestima izvan terena.

Ali ne i Bosna i Hercegovina.

Svaki neuspjeh samo ih zbližava, a kako godine prolaze, postaju sve čvršći i čvršći, do tačke kada je gotovo vrijeme da ih počnemo smatrati nesalomljivima.

Teško je ne biti njihov fan kada svjedočite svemu što su nedavno prošli. Ne radi se čak ni o rezultatima, rekordima ili lovu na medalje.

Ono što su dobili u toj porodici koja se zove reprezentacija BiH veće je od košarke.

Zato su bosanskohercegovački igrači pobjednici u našim knjigama, bez obzira što semafor kaže u novembru, februaru ili septembru, zaključuje FIBA.