Spekuliše se o velikim parama koje Vučić uzalud bacio da bi učestvovao na aktuelnim ceremonijama u Americi, kao i da je maltene nasilno pokušavao da nekako izdejstvuje susret sa Donaldom Trampom, ali i da u tome nije uspio. Pa, se zato lažno razbolio, da bi izbjega poniženje.

Drugi razlog koji širi dio javnosti navodi kao razlog njegovog navodnog lažiranja bolesti je činjenica da zbog Evropske unije ne smije da se odazove pozivu predsjednika Ruske Federacije Vladimiru Putinu, na Dan pobijede, 9. maja, u Moskvi.

- Pretpostavljam da ogromna većina ljudi vjeruje da je predsjednik bolestan, ali ne i tome šta predstavnici vlasti i njegovi ljekari kažu o tome. Uprkos njegovim naporima da nam pokaže suprotno, i njegovo tijelo i psiha podliježu fiziološkim i psihološkim zakonitostima kao i kod svih drugi ljudi. Uostalom, njegova pojava, ponašanje i izjave govore u prilog tome. Konkretno, ljudi ne vjeruju da je to razlog prekida posjete SAD-u i naglog povratka u Srbiju. Nezahvalno je ulaziti u medicinske razloge, ali je uobičajeno da se diplomatske misije prekidaju na ovakav način i da se navode takvi razlozi za odlaganje istorijski važnih misija, kako je ova najavljena. Zbog toga mnogima to liči na opravdanje učenika koji nije uradio domaći ili želi da izbjegne neki test – kaže za Danas Đorđe Pavićević, profesor Fakulteta političkih nauka i narodni poslanik Zeleno-levog fronta i dodaje:

- Sjetimo se nebrojenih pokušaja atentata, državnih udara, linčovanja, i čega sve ne, koji nikada nisu do kraja razjašenjeni. Ne čudi stoga što javnost nema povjerenja u ovakve navode, što predstavlja problem za cijelo društvo, jer radi se važnim stvarima. Ako se javno i na takav način manipuliše nečijim zdravstvenim stanjem ili životnom ugroženošću, onda ni u šta ne možemo biti sigurni. Gubitak povjerenja u bilo koju javno izrečenu riječ može za društvo imati gore posljedice od korupcije. Bez obzira na priče i upozorenja o postistini kao stanju, sjetimo se upozorenja Hane Arent da se time gubi bezbjednost i sigurnost činjeničke stvarnosti, u kojoj ne postoji nikakva trajan i stabilan okvir za djelovanje. „Ono što tada nastaje to je stalno kretanje tamo-vamo, komešanje u potpunoj sterilnosti, što su karakteristike mnogih država koje su imale zlu sreću da nastanu u doba propagande“.

Prema rinečima historičara Dragana Popovića, Aleksandar Vučić je toliko daleko otišao u primjeni različitih tehnika manipulacije, da više niko nije u stanju da njegove postupke sagleda u drugačijem svjetlu.

– Sve što on radi uglavnom se zasniva na procjenama kako će reagovati biračko tijelo. Odluke mu zavise od istraživanja javnog mnjenja i od rejtinga. U takvim uslovima, istina i laž postaju potpuno relativne kategorije. Iako su političari često optuživani da generalno ne prezaju da slažu da bi ostavili bolji utisak ili sakrili ono što im loše utiče na karijeru, u ovom slučaju imamo radikalnu metastazu tog fenomena. Istraživanja različitih medijskih organizacija pokazuju da je laž postala sastavni dio Vučićeve političke metodologije i to na dnevnom nivou – kaže Popović.