"Lako je zamijeniti čisto neznanje s briljantnošću. Prividna empatija skriva bezosjećajnu glupost. Zahtijevajući trajno pražnjenje Gaze i prisilno preseljenje palestinskih civila na sasvim imaginarni “dobar, svjež, lijep komad zemlje”, Donald Trump pokušao je razbiti kalup. Umjesto toga, slomio je srca - i riječ SAD.

Oslobođeni ego

Njegova takozvana jednostavna, briljantna velika ideja samo je za prostodušne – neizvodljiva, nepravedna i zaražena namjernom prijevarom, nepromišljenošću i čudovišnom težinom njegovog oslobođenog ega.

Trumpovo nesuvislo brbljanje ne predstavlja revolucionarno razmišljanje, kao što sugerira izraelski premijer Benjamin Netanyahu, a kamoli plan. To je više slično razgovoru galamdžije u baru.

A ipak je vrlo opasno. Fundamentalistički cilj koji vreba ispod njegove lažne brige je prošireni i konsolidirani Izrael koji okupira i "posjeduje", putem nekog bizarnog oblika američkog lend-leasea, cijelu Gazu, a možda i Zapadnu obalu.

To znači smrt za nade u palestinsku državu. Nije ni čudo što krajnje desničarski jevrejski nacionalisti i vjerski ekstremisti navijaju.

Nije ni čudo današnje oštro upozorenje protiv "etničkog čišćenja" generalnog sekretara UN-a Antónia Guterresa i današnje predviđanje palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa da bi svaki takav potez "dolio ulje na vatru" u regiji, piše Guardian.

Uzmite Trumpovu osnovnu premisu. Gaza je pakleno mjesto za rušenje, kaže on, neprikladno za stanovanje ljudi.

"Gaza nije mjesto za život ljudi, a jedini razlog zbog kojeg se žele vratiti je taj što nemaju alternativu." No, tko on misli da je odgovoran za pretvaranje Gaze u pustoš u kojoj je najmanje 47.000 ljudi umrlo u 15 ubojitih mjeseci? To je čovjek koji stoji pored njega. Korak naprijed Netanyahu, premijer Izraela, ubica djece i optuženi za ratne zločine.

Za koga drugog osim Netanyahua, saveznika istomišljenika (i sebe) Trump misli da bi mogao imati koristi od "čišćenja" Gaze?

Susjedne arapske države poput Egipta i Jordana neće. Razumljivo su prestravljeni mogućnošću uvoza na svoj teritorij do 2 miliona Palestinaca, sa svim povezanim humanitarnim, ekonomskim i sigurnosnim problemima. A miliona drugih mogli bi uslijediti ako se i Zapadna obala "očisti".

Vodstvo Saudijske Arabije očito nije impresionirano, a možda je i tiho ljuto. Nekoliko sati nakon što je Trump tvrdio suprotno, Rijad je naglasio da ostaje čvrsto predan održivoj palestinskoj državi kao uvjetu da se Trumpu i Netanyahuu da ono što jako žele - izraelsko-saudijska normalizacija.

Trump bezbrižno pretpostavlja da će Saudijci i zaljevske države dobrovoljno financirati njegovu obnovu "Rivijere" u Gazi, kao i da će možda osigurati zemljište. Opet krivo.

Trumpovi prijedlozi zanemaruju osnovno pravo Palestinaca na samoodređenje, kako je sadržano u međunarodnom pravu i rezolucijama UN-a.

Oni poništavaju desetljeća američke i zapadne politike - i njegov vlastiti "mirovni plan" iz prvog mandata koji podupire rješenje s dvije države.

Prisilna deložacija miliona ljudi iz njihovih domova i posjeda miriše na etničko čišćenje, kakvo je sprovedeno u Bosni i Hercegovini 1990-ih i, nedavno, od strane jevrejskih doseljenika bez zakona na Zapadnoj obali.

Trumpovo hripanje o preuzimanju nekretnina ohrabrilo bi ekstremiste na svim stranama. Vjeruje li doista da bi se Hamas, koji još uvijek kontrolira veći dio Gaze, složio?

Svaki pokušaj trajnog uklanjanja mase stanovništva Gaze postao bi motiv za okupljanje izraelskih neprijatelja. I to bi ohrabrilo krajnje desne židovske političke skupine koje se najviše protive palestinskim pravima i čija je netrpeljivost potaknula masovna ubojstva u Gazi od napada 7. oktobra.

Trumpov plan s ptičjim mozgom također pokreće kočiju i konje, ili falangu američkih vojnih Humveeja, kroz svečana predizborna obećanja da će okončati američku umiješanost u "vječne ratove" na Bliskom istoku. Arapi, Evropljani i Velika Britanija jednoglasni su u osudi.

Niko ne bi pomogao američkom vojnom preuzimanju Gaze. Ondje bi bio potreban velik broj američkih vojnika, na dugoročnoj osnovi. Oni bi neizbježno bili na meti islamista. Gaza bi mogla postati Trumpov Irak.

Kakav bi to bio velikodušan geopolitički dar pretrpanoj "osovini otpora" kojom upravlja Iran. Moglo bi se očekivati da će se Hezbollah u Libanonu i razne milicije u Iraku i Jemenu pridružiti Hamasu u oživljavanju džihada protiv SAD-a i Zapada. Islamska država, koja obnavlja snagu i doseg u istočnim pustinjama post-Asadove Sirije bez vlasti, neće dugo šutjeti. Rusija bi također pozdravila smetnju i kaos.

Što se tiče samog Irana, Trump je ove sedmice ponovno uveo sankcije "maksimalnog pritiska". Američko obavještajni izvještaj sugerirao je da Teheran razmatra kraći put za izradu nuklearne bombe. Netanyahu glavnoj neznalici Bijele kuće na svakom koraku govori da Iran predstavlja egzistencijalnu prijetnju. S obzirom na glavu, volio bi napadati. Na koji će način Trump skočiti moglo bi biti razorno posljedično.

Netanyahu postaje jači

Netanyahu postaje jači kao rezultat Trumpove intervencije. Ulaskom na ovotjedni sastanak u Bijeloj kući, bio je stiješnjen između koalicijskih stranaka krajnje desnice, koje žele nastavak rata i žele zauzeti i preseliti Gazu i Zapadnu obalu, i SAD-a, koji tobože želi trajni prekid vatre i povratak svih živih talaca. Sada, s Trumpovim džokerom u džepu, Netanyahu potencijalno bježi iz zamke. Protivnicima bi moglo biti teže srušiti ga, čak i ako on sabotira prekid vatre (što planira učiniti).

Hamas također sada ima dodatne poticaje da odustane od druge faze primirja, kao što bi neki njegovi članovi očito radije željeli. Sa svakom razmjenom talaca i zarobljenika, napravila je veliku predstavu da je preživjela izraelski napad i ponovno preuzela vlast. Još uvijek ne postoji dogovoreni, alternativni plan "dan poslije" za upravljanje Gazom. Kao u Libanonu, gdje je prekid vatre na sličan način krhak, obnovljeni rat može biti udaljen samo jednu bombu, ubistvo ili zračni napad.

Trumpovo apsurdno nepraktično, nepravedno i nezakonito putovanje u Gazu izmišljene moći već pogoršava kroničnu nestabilnost na Bliskom istoku. Kao što je to obično s njim, ovaj najnoviji komad samozadovoljnog idiotizma pogoršat će lošu situaciju, čak i ako na kraju ne bude ništa.

To je također najbolji primjer onoga što se događa kada spletkari političari mukotrpno izvrću stvari, očajnički iskrivljuju činjenice, poriču očite stvarnosti i rugaju se zdravom razumu kako bi izbjegli učiniti pravu stvar. U ovom slučaju, prava stvar je jedina stvar koja može okončati 77-godišnji sukob: prihvaćanje stvaranja, u zemlji Palestini, suverene, neovisne palestinske države uz Izrael.

Oni to jednostavno neće učiniti.