Internet je postao neizostavan dio modernog života – od rada na daljinu do globalne komunikacije. Ipak, milijuni ljudi, posebno u ruralnim i nerazvijenim područjima, još uvijek nemaju pristup brzoj i pouzdanoj vezi. SpaceX-ov Starlink, revolucionarni projekt pod vodstvom Elona Muska, želi to promijeniti.

Koristeći konstelaciju satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO), Starlink obećava širokopojasni internet dostupan gotovo svugdje na planetu. U nastavku teksta istražujemo podrijetlo, tehnologiju, poslovni model, izazove i utjecaj Starlinka, otkrivajući zašto je to jedan od najambicioznijih tehnoloških pothvata današnjice.

Vizija rođena u svemiru

Starlink je nastao unutar SpaceX-a, tvrtke koju je Musk osnovao 2002. godine s ciljem smanjenja troškova svemirskih letova i kolonizacije Marsa. Dok su rakete poput Falcona 9 privlačile pažnju, SpaceX je tiho razvijao plan za satelitski internet. Ideja je predstavljena 2015. godine: umjesto skupih kopnenih mreža, koristiti tisuće malih satelita za pružanje globalne konekcije. Prva dva prototipa, Tintin-A i Tintin-B, lansirana su u veljači 2018., označivši početak projekta vrijednog više milijardi dolara.

Do veljače 2025. SpaceX je u orbitu postavio preko 6000 satelita, s planom za desetke tisuća istih. Za razliku od starih geostacionarnih satelita, koji kruže na 35.786 km i imaju visoku latenciju (preko 600 ms), Starlinkovi sateliti “operiraju” na 340-1200 km visine. To omogućuje latenciju od 20-40 ms i brzine do 200 Mbps, čineći ih konkurentnima zemaljskim mrežama.

SpaceX koristi svoje višekratno upotrebljive rakete Falcon 9 za lansiranje satelita, čime drastično smanjuje troškove – jedno lansiranje košta oko 30 milijuna dolara, a nosi 50-60 satelita. Ovaj pristup kombinira inovaciju i ekonomičnost, postavljajući temelje za masovnu uslugu.

Tehnologija iza Starlinka: Sustav u orbiti i na Zemlji

Starlink funkcionira zahvaljujući sofisticiranom sustavu koji spaja svemir i Zemlju. Tri ključne komponente – sateliti, zemaljske stanice i korisnički terminali – rade zajedno kako bi donijeli internet u najudaljenije krajeve.

Sateliti: Mreža u svemiru

Srce Starlinka je konstelacija malih satelita, svaki težak oko 260 kg (noviji modeli, poput V2 Mini, do 800 kg). Opremljeni su antenama s faznim nizovima koje precizno usmjeravaju signale prema Zemlji. Kasniji modeli imaju i laserske veze za međusatelitsku komunikaciju, stvarajući orbitalnu mrežu koja smanjuje ovisnost o zemaljskim stanicama i poboljšava pokrivenost nad oceanima ili polovima.

SpaceX ih proizvodi brzinom od 120 mjesečno, koristeći modularni dizajn i automatizirane linije. Sateliti imaju solarne panele za napajanje, ionske potisnike za manevriranje i sustave za izbjegavanje sudara, ključne u gužvi LEO-a. Nakon 5-7 godina rada, sami se spuštaju i izgaraju u atmosferi, smanjujući svemirski otpad.