Molili su, predlagali, protestovali i ukazivali privrednici na problem koji im pravi država, ali bezuspješno. Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, ostao je neumoljiv u odluci, opravdavajući je razlozima koji u praksi, čini se, ne donose željene rezultate.

Odluka o povećanju minimalne plaće na 1.000 KM, uprkos dobrim namjerama da se poveća životni standard radnika, zapravo je udarila na same temelje ekonomije. Privrednici, koji već godinama ulažu napore u očuvanje svojih firmi i prilagodbu globalnim tržišnim uvjetima, sada su suočeni s još jednim izazovom: kako platiti radnike kada su troškovi poslovanja zbog visokih poreza i minimalne plaće neodrživi?

Iako je ovaj potez Vlade zamišljen kao poticaj za poboljšanje standarda radnika, mnogi u privatnom sektoru već sada prijavljuju smanjenje broja radnih mjesta, a pojedine organizacije primorane su zatvoriti svoja vrata.

Jedan od najdramatičnijih primjera dolazi od humanitarnih organizacija koje, umjesto da nastave s radom, sada moraju obustaviti svoje djelatnosti.

Kako su saopćili iz Fondacije Muharem Berbić, njihovo socijalno preduzeće u Kaknju, koje je zapošljavalo osobe sa invaliditetom, zatvara svoja vrata zbog novonastalih ekonomskih uvjeta.

To je samo jedan u nizu sličnih slučajeva koji jasno pokazuju da mjere koje bi trebale pomoći, zapravo uzrokuju ozbiljan pad socijalnih usluga i usluga za najugroženije kategorije.

Premijer Nikšić, kada je upitan o slučajevima u kojima humanitarne i socijalne organizacije prestaju s radom zbog minimalne plaće, oštro je reagirao, tvrdeći da se radi o dezinformacijama.

"Pomahnitam kad čujem da 19 osoba s invaliditetom gubi posao zbog minimalne plaće. To nije istina," rekao je Nikšić, insistirajući na tome da postoji poseban fond za osobe s invaliditetom koji pokriva doprinose bez obzira na visinu plaće.

Međutim, u praksi, mnoge organizacije koje se bave socijalnim uključivanjem i pomoćima upravo dolaze u situaciju gdje ovakvi fondovi nisu dovoljni da pokriju sve troškove.

Riječ je o institucijama koje, uprkos svojoj važnosti za društvo, nemaju osiguranu potrebnu finansijsku pomoć od strane države, i koje se sada suočavaju s likvidacijama zbog nerealnih uvjeta tržišta.

Dok država ne trudi se mnogo pronaći rješenja, u nekim lokalnim zajednicama već se poduzimaju konkretne akcije.

U tužnoj objavi o zatvaranju objekta u Kaknju iz Fondacije posebno su zahvalili Općini Kakanj i načelniku Mirnesu Bajtareviću, bez čije podrške, kako su naveli, kroz cjelokupan period rada i djelovanja ne bi ni zaživjeli, a ni opstali ove tri godine.

Kako Hayat.ba saznaje, ranije su održavani sastanci gdje se pokušavalo iznaći rješenje ali svako rješenje nije imalo snage oduprijeti se novonastalom stanju u bh. ekonomiji.

Bajtarević je za Hayat.ba potvrdio naša saznanja o ranijim sastancima i kazao kako se pokušalo pronaći zakonsko rješenje i sredstva kako bi pokušali sačuvati Klub prijatelja ali zamoliti i druge da se više angažiraju.

Sa žalošću čitam ovo sve. Kada smo “IM” govorili nisu vjerovali dalekosežnost pogubnosti donešenih odluka. A znao sam da nas čeka lančana negativna reakcija bez seta fiskalnih zakona koja bi olakšala rad svima koji su ovim Odlukama pogođeni. Neću posustati! Tražim adekvatno zakonsko rješenja da našem Klub prijatelja FMB pomognemo. Pa makar to značilo i revidiranje podrške angažmana koji trenutno Općina Kakanj podržava. Vjerujem da ovaj privremeni prestanak rada neće dugo potrajati.

Odluka o minimalnoj plaći iznova pokreće važno pitanje: koliko je održiva trenutna politika, i hoće li dugoročno dovesti do stabilizacije tržišta rada? Trenutna situacija ukazuje na to da mjera koja bi trebala pomoći radnicima može izazvati domino efekt koji prijeti opstanak malih i srednjih poduzeća, kao i organizacija koje služe onima kojima država još uvijek ne može pružiti dovoljnu podršku.

Nema sumnje da će ekonomija Bosne i Hercegovine, uz ovakve poteze, morati donijeti brze i efikasne promjene ako želi preživjeti u globalnom kontekstu. Jedino kroz konkretne fiskalne i socijalne reforme, koje uzimaju u obzir realne potrebe svih sektora, Bosna i Hercegovina može opstati.

Dok se rješenja čekaju, radnici, poslodavci i organizacije koje djeluju u javnom i humanitarnom sektoru bit će na prvom liniji bojnog polja ekonomskih oluja koje su pred nama.