Predsjednica Pokreta Majke enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić, čijih su 22 člana porodice ubijeni u genocidu, obratila se danas domaćim i međunarodnim zvaničnicima na komemoraciji povodom 30 godišnjice genocida u Srebrenici. Među žrtvama su, kako je kazala, njen suprug i najmlađi sin, kojeg je najviše na svijetu voljela, ali Subašić je govorila u ime hiljada majki čija su djeca ubijena.
- S ovog mjesta želim da se zahvalim svim zemljama koje su glasale za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Oni koji nisu, neka žive u mraku. Mi majke im nikada nećemo oprostiti ni zaboraviti – kazala je Subašić.
30 godina majke Srebrenice nose bol u srcima, slušaju laži, gledaju mržnju i veličanje ratnih zločinaca, dok svijet i Evropa to tolerišu.
- Našu djecu su ubijali samo zato što su imali drugo ime, zato što su bili muslimani, a svijet i Evropa pomagali, pljeskali, mnogo dolazili da pomognu da nas što manje bude na ovim prostorima. Mi majke, kad smo preživjele genocid, imale smo svoje ciljeve, šta ćemo uraditi da svijetu i Evropi kažemo da su naša djeca nevino ubijena. Poslije genocida ostalo je 5.500 djece koja su ostali bez oca i majke. Gledali su kad im ubijaju oca, kad im siluju majku, gledala protjerivanja, pljačkanja. Neka su se djeca rađala poslije smrti svoga oca. Mnoga nemaju ni fotografiju da vide kako izgleda njihov otac pa nas nane i majke pitaju da li liče na njih – kazala je Subašić, te dodala da su majke Srebrenice ipak uspjele da odgoje djecu koja ne mrze, doktore, inžinjere, koja govore po nekoliko stranih jezika.
- Moj Nerko da je živ bio bi uspješan, bio bi dobar otac, dobar sin, dobar suprug. Oni nisu ubijali samo našu djecu, ubijali su u njima našu unučad. Sve vas molim da nam pomognete da se borimo protiv mržnje, nepravde, silovanja, protjerivanja. Niko nema pravo da ubija ničije dijete, niko nema pravo da siluje ničiju kćerku. Dok stojim ovdje mnoge majke u Ukrajini i Palestini doživljavaju ono što smo mi doživljele 1995. godine – upozorila je Subašić