Politički analitičar i politolog Jasmin Mujanović objavio je u nedjelju na svom X nalogu kako može potvrditi da je visoki predstavnik Christian Schmidt spriječio usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u njemačkom Bundestagu.

Ovim povodom kontaktirali smo ambasadora Bosne i Hercegovine u Njemačkoj Damira Arnauta kako bismo provjerili ovu tvrdnju.

- Ovo je potpuna neistina, rekao je ambasador Arnaut u razgovoru za Oslobođenje.

Dalje navodi da ovakva tvrdnja, “da je nešto ovakvo planirano, potom zaustavljeno, a da nije bilo ni napisano” bizarno zvuči.

- Sve što se dešavalo vezano za Srebrenicu i Bundestag, javno sam iznio proteklih dana i izuzetno sam zahvalan Bundestagu, predsjednici Klöckner i desetinama zastupnika koji su pomogli da 30. godišnjica genocida u Srebrenici bude tačka dnevnog reda, čime je Bundestag prvi put u svojoj historiji obilježio godišnjicu nekog međunarodnog zločina osim holokausta, rekao je Arnaut.

Čemu onda napadi na Schmidta od raznih “analitičara”?

Adnan Huskić, profesor na Univerzitetu SSST u Sarajevu, ističe da su Bošnjaci bili među onima koji su podržavali promjene Daytona u smislu jačanja institucija.

- Čak bih rekao da se znala nekada stvoriti jedna vrlo čudna dinamika, gdje vi probleme ne rješavate, pa onda uskoči i rješava ih visoki predstavnik. Mislim da su naši političari to svjesno radili, kaže Huskić.

Podsjeća da se niko nije osvrnuo na odluke koje su manje kontroverzne, ali izuzetno bitne poput poboljšanja integriteta izbornog procesa.

Odnos Bošnjaka prema visokom predstavniku Christianu Schmidtu savršeno je ogledalo jednog šireg sociološkog fenomena koji kod nas opstaje decenijama: dok god neko igra kako mi sviramo, dižemo ga u nebesa, ali čim uradi nešto što nam se ne sviđa, postaje neprijatelj, plaćenik ili ono najpopularnije u današnjoj retorici, izdajnik, mišljenja je sociolog Adis Maksić.

- Uvijek je najlakše druge kriviti, uvijek je najlakše očekivati od stranaca da ti na tanjiru donesu državu, a već znamo da od toga nema ništa, kazao je Maksić.

Najzanimljiviji aspekt svega jesu razni analitičari, pogotovo iz reda Bošnjaka, koji uvijek skaču na Schmidta. Maksić ističe da je to zato što je lakše graditi ličnu popularnost ako galamiš, ako vičeš “neka mu je rekao”.

Sve se, zapravo, svodi na to koliko smo spremni da sami sebi priznamo da je vrijeme da nešto mijenjamo, a ne da čekamo Amerikance, Evropljane, visoke predstavnike i ko zna koga još da nam isporuče idealnu građansku BiH.