Joyce Keller, autorica iz New Jerseyja, SAD, tvrdi da je svoje prvo iskustvo bliske smrti doživjela kada je imala 18 mjeseci, kada je imala visoku temperaturu zbog angine pektoris. Njena sjećanja na taj trenutak su iznenađujuće živa, piše Daily Mail.

"Pored mog kreveta bile su zavjese s velikim cvijećem, a iz jednog od cvjetova izašao je anđeo i rekao: 'Vrijeme je da pođeš sa mnom'", priča Keller. Tada je počelo njeno putovanje izvantjelesnog iskustva.

Prema njenim riječima, anđeo joj je otkrio da je ljudski život iluzija i da je njena svrha na Zemlji da podučava i liječi. Kasnije, u dobi od sedam godina, ponovo se našla na rubu smrti, ovaj put se skoro utopivši u jezeru. Tada joj se pojavilo "biće svjetlosti", podsjećajući je na njenu misiju - ali i predviđajući period bola koji je predstoji.

Kroz cijeli život pratio ju je osjećaj "duhovnog vodstva", posebno u trenucima krize.

Nakon neuspješne audicije i duboke depresije, Keller tvrdi da joj se anđeo ponovo obratio kroz nepoznatu pjesmu Olivije Newton-John. To ju je, kaže, duboko uvjerilo da je povezana s višom stvarnošću, prenosi Govorise.

Pobožna naučnica

Slično iskustvo dogodilo se i Nancy Danison, naučnici i pobožnoj katolkinji iz Ohaja, koja je bila klinički mrtva 1994. godine tokom operacije dojke.

Nakon alergijske reakcije na lokalni anestetik, njena svijest je napustila tijelo. "Upravo sam umrla. Izašla sam iz svog tijela i susrela se s prisustvom koje sam nazvala 'Izvor'", rekla je u podcastu Outer Limits of Inner Truth Reborn.

Prema njenim riječima, "Izvor" joj je objasnio da je ljudski život iluzija – osmišljena da se kroz nju uči. Također je otkrila da nije "čovjek" već duhovno biće koje privremeno boravi u ljudskom tijelu.

"Jasno sam shvatio: ljudi su biološka bića na Zemlji, a ja sam svijest, dio Izvora, čista ljubav“, rekao je Danison.

Njena misija po povratku bila je da širi poruku bezuslovne ljubavi i vječne prirode svijesti.

Penzionisani vatrogasac

Bill Letson, penzionisani vatrogasac, imao je reakciju blisku smrti na lijek dok je bio bolestan od gripe. U tom trenutku, kaže, nestao je iz svijeta kakvog poznajemo. "Moja supruga je rekla da su mi oči postale crne i da sam se samo srušio. Nisu me mogli oživjeti", prisjeća se Letson.

On opisuje zagrobni život kao „more dobrodošlice, euforije i ljubavi“. Najdublji utisak koji je imao bilo je shvatanje da ono što je mislio da je njegov pravi identitet nije on.

"Osjećao sam se kao da sam se probudio iz duboke hipnoze. Sve o čemu sam mogao razmišljati bilo je: Kako sam zaboravio ko sam? Kako sam mogao vjerovati u sve ovo?", rekao je Letson opisujući, također, život na Zemlji kao iluziju.

Sva tri sagovornika govore o sličnim temama: bezuslovnoj ljubavi, višoj svijesti i životu koji nije krajnja stvarnost već prolazna faza. Iako su njihova iskustva subjektivna, sličnosti u njihovim pričama pokreću duboka filozofska i duhovna pitanja.

Je li moguće da ono što nazivamo stvarnošću predstavlja samo privremenu iluziju - školu života za našu dušu? Ako je tako, onda ovozemaljska smrt nije kraj, već početak povratka kući.

Šta kaže islam?

U Kur'anu, za koji muslimani vjeruju da je Božija objava, nalazi se mnogo ajeta u kojima se govori o prolaznosti ovozemaljskog svijeta (dunjaluka). Kur'an jasno ukazuje na kratkoću i beznačajnost dunjaluka, kao i na njegovu neznatnost u odnosu na ahiret (onozemaljski svijet), koji se smatra stvarnim životom.

Za ovozemaljski život se navodi kako je samo uživanje koje "brzo blijedi i nestaje" i za koji se ne treba vezati.