- Teško je živjeti sa boli u duši, sluišati negiranje genocida. Naša djeca su ubijena jer su nosili drugačija imena, bili su muslimani. Evropa je i svijet šutila i gledala. Majke nisu čekale, ustale su i rekle da su naša djeca nevina, a bila su ubijena. Neko mora odgovarati za to. Prije svega 5.400 djeca je ostalo kao siročadi, neki su oca izgubili, a neki oba roditelja, neki su gleali ubistvo oca, a neki silovanje majke. Neka djeca su se rodila nakon ubistva očeva. Neki nemaju ni slike, pitaju da li liče na očeve, imaju li njihov smijeh kosu. Bilo je teško ali mi smo preživjele. Odgajati tu djecu bez mržnje i željom za osvetom, naša djeca su doktori, inžinjeri, govore svjetske jezike - rekla je Subašić.

Poručila je svim majkama da uče od njih.

- Kada ubijete dijete jedne majke, ubijete dio nje. Život bez tog djela je vrlo težak. Ne želim da se ikome to desi. Svijet i Evropa su bili nepravedni, pogotov prema muslimania u BiH. Ne znam kakvu će poruku poslati Palestini ili Ukrajini. Neko ima pravo ubiti nečije dijete ili silovati, nema. Mi vidimo da cijeli svijet gori, postoji sve više mržnje i sve je gore. Majke koje su izgubile djecu, mi smo željeli odgojiti djecu bez mržnje, da su ta djeca, uključujući mog sina Nerku, živi odgajani bi u ljubavi. Nisu ubili samo njih, ubili su porodice. Da je on živ, imala bi kuću punu unučića. Borba se nastavlja, mi ćemo se boriti da dokažemo imena svih onih koji su činili genocid. Majke imaju još jedan zadatak, a to je da pronađu ostatke svoje djece. U Generalnoj Skupštini UN-a postoje ljudi koji tvrde da mi nismo majke jer ne postoje ostaci naše djece. Nastavit ćemo se boriti - naglasila je Subašić.

(Sead M.)