Nakon odluke Vlade Federacije da se formira radna grupa koja će napraviti studiju opravdanosti pripajanja Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“ i UKCS, novi direktor ZZO-a dr. Samir Turković potpisao se ispod starije studije koju je napravila prethodna direktorica Safeta Borovac. Riječ je o dvije i po stranice iz decembra 2014. godine, na kojim se iznose razlozi za spajanje dvije ustanove.
KCUS i Opća bolnica su dvije od ukupno 13 zdravstvenih institucija na području Kantona Sarajevo.
Kratka studija se bavi starim podacima od prije više od godinu dana. Po ovoj studiji ključni problem obje bolnice je loša iskorištenost kapaciteta. Za obje ustanove ZZO je te godine izdvojio 128,1 miliona KM. Broj radnika u UKCS je 3.117 a u općoj bolnici 585 zaposlenih.
Studija bez pravih informacija
KCUS ima 1.952 kreveta, čija je popunjenost te godine bila 66,3 posto, dok Opća bolnica ima 330 kreveta čija je popunjenost 54,29 posto. To nije dovoljno za rentabilnost, kaže se u ovom izvodu iz studije. Ljekari Opće bolnice su se već žalili da su pacijenti i kad treba i kad ne treba prosljeđivani iz Opće bolnice u KCUS.
Konačno, pokrivenost krevetskih kapaciteta je jedini podatak koji se iznosi na tri papira nazvana studijom. Sadržaj je friziran za potrebe političkih želja spajanja Opće bolnice sa KCUS-om. Vidi se to po iznošenju podataka da je Opća bolnica potrošila 333 hiljade maraka za struju, a 816 hiljada maraka za grijanje. Ti podaci o KCUS-u su jednostavno prešućeni. Autore ovakve površne i frizirane studije trebalo bi upitati: Pošto je spajanje dvije bolnice samo uvod u ukidanje Opće bolnice, da u nju nakon toga useli federalna administracija, koliko će taj birokratski aparat i balast trošiti za struju i grijanje?
Vjerovali ili ne ovo su svi razlozi za spajanje dvije bolnice i racionalizaciju bolničkog sistema.
Novinska agencija Patria je došla do podatka da se na upravne i nadzorne odbore 13 ustanova u KS godišnje troši 2,5 miliona KM. Dakle, toliko koštaju dvije godine troškova struje i grijanja Opće bolnice. Sve je u ovoj tragičnoj studiji navedeno, samo ne načini uštede. Dakle, evo prilike da se to uradi na upravnim i nadzornim odborima. Kad bi im prepolovili primanja, pokrili bi ključne godišnje troškove Opće bolnice.
Konačno kvalitetna usluga i ogroman novac bi se dobio sa pravom reformom zdravstva.
Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo finansira rad 13 zdravstvenih ustanova sredstvima u iznosu od oko 350 miliona KM na godišnjem nivou. Opća bolnica ne troši ni deseti dio od ove sume. Najskuplji dio zdravstvenih usluga su lijekovi. Izrazito skupe a neophodne esencijalne liste nameću provođenje reforme zdravstvenog sistema za bolji tretman bolesnika.
Ne znaju ni broj ljekara u Kantonu
Da bi se pristupilo refomi zdravstva stvar mora biti precizno i temeljito razrađena. Ove dvije i po stranice izazivaju jezu i užas kod ljudi. Sadašnja Vlada Kantona Sarajevo priznala je da niko ne zna tačan broj uposlenika i njihove profile niti precizne brojke ljekara u svim zdravstvenim institucijama, njihovu specijalnost i subspecijalnost, koliko imamo medicinskih sestara i tehničara te kakva je njihova stručna profiliranost, koliko imamo nemedicinskog kadra i kojih kvalifikacija. Dakle, vlast nema najosnovnije podatke da bi imala obraza govoriti o reformi zdravstva. Nema preciznih podataka opreme, niti je zakonski određeno radno vrijeme odjela.
U jednom istupu, premijer KS Elmeedin Konaković rekao je da bi „strateški bilo neophodno uraditi centralni registar bolesti koji bi dao tačne podatke o vrstama bolesti od kojih obolijeva populacija u KS. Time bi bilo omogućeno razraditi programe prevencije najčešćih bolesti kao što su ginekološki karcinomi, karcinom dojke, karcinom prostate, kolorektalni karcinom, karcinom želuca i karcinom pluća. U tom pravcu treba educirati zdravsteni kadar i usmjeravati ga na specijalizacije iz oblasti koje tretiraju najzastupljenija oboljenja. Potrebno je usavršiti medicinsku dijagnostiku, gdje postoje duge liste čekanja. Neophodno je izvršiti reviziju esencijalne liste lijekova i u potpunosti preći na generičke nazive. Za hronične bolesti nabavljati i dijeliti lijekove koji ne moraju biti u originalnoj skupoj ambalaži, te izdavati tačno određenu količinu lijekova koja je propisana od ljekara u rinfuzi pa pakovati u obične flašice, naravno sve praćeno njihovim bar kodom“.
Vlada je tada bila mišljenja da treba prioritetno zaustaviti izdvajanje sredstava za kapitalne investicije. Konačno neophodno je definisati status privatnog sektora. Dakle, eto gdje se nalazi novac i novi kvalitet usluge. Reforma zdravstva se svela na spajanje dvije bolnice, sa studijom od 2,5 stranica, koja će dovesti do gašenja i oslobađanja zgrade za ulazak najvećih luftera na leđima ove države. Očigledno je u pitanju ispunjavanje želja jedne osobe i to po svaku cijenu. Pa i kolektivnog brukanja.
(NAP)