Radi se o pripovijetkama koje govore o životu ljudi, njihovim sudbinama, navikama i običajima. Svjesno ili nesvjesno, u njima se prožimaju moja domovina stečena rođenjem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina, kao izabrana domovina, ništa manje značajna u mom životu i emocijama. Radnja polovine od ukupnog broja pripovijetki smještena je u Podgorici, Tuzima, Bijelom Polju, Beranama i Bihoru, a druga polovina u Sarajevu, Tuzli i mnogim neimenovanim bosanskim čaršijama - kazao je Ruždija Adžović, obraćajući se poštovaocima

njegovih djela koji su salu podgoričke biblioteke u kojoj je knjiga promovisana, ispunili do posljednjeg mjesta.

Bogić Rakočević je kazao da su priče Ruždije Adžovića srodne i da sudbine običnih ljudi u njih nisu uvedene bez posebnog razloga.

- Kroz njih pisac postavlja suštinska pitanja na koja često nemamo nikakav odgovor. Svjedočeći o određenim ljudskim sudbinama propitkuje i vlastiti identitet - kazao je Rakočević, podsjećajući da je pisanje uvijek podstaknuto ličnim motivima i da je pisac uvijek posrednik između pisanja i života.

Komentarišući ambijentalni kontekst Adžovićevih priča, on je podsjetio da su tematski pozicionirane u životni milje pisca, izmiješane prostore koji sami po sebi, svojim istorijskim, kulturološkim, običajnim i drugim karakteristikama ljude uvode u životne kovitlace i raznovrsne nedaće.

- Radi se o pripovijetkama koje mapiraju jedno vrijeme. Prepune su zapleta i nedoumica. Karakterišu ih brza promjena situacija i propipitkivanje temeljnih etičkih i moralnih

odrednica. Ruždijini junaci uglavnom su životni gubitnici. Adžović piše sažeto i jednostavno, njegov jezik i stil nijesu komplikovani. Kroz svoje priče predočava neke kulturološke i tradicionalne slojeve krajeva u kojima se zbiva radnja – kazao je Rakočević.

Vlatko Simunović je naglasio da je svaka priča Ruždije Adžovića jedan krik koji, donoseći svoju sopstvenost, do nas dopire iz daljine, dovoljno jak da prepoznamo i osjećanja sa kojima je ispušten i prirodu događaja koja ga je izazvala.

- Radnja je dinamična, a naracija sažeta. Adžović pripovijeda s poznavanjem i strpljenjem.

Donosi problematiku žene zarobljene okovima patrijarhata, tešku svakodnevicu nemoćnih ljudi, fatalne ljubavi koja je zbog klasnih razlika osuđena na propast - kazao je Simunović.

On je kazao da je čitanje priča Rudije Adžovića proces s elementima katarze.

- Neće nas one preporoditi. Isuviše dugo mi na strašnom mjestu postojimo, da bi nakon nekog umjetničkog čina postali drugačiji i bolji. Ipak, kada oko zasuzi zbog sudbine jedne Sebije ili patnje kroz koju je, zbog potrebe da bude voljena prošla Mejra, kada razumijemo cijenu

ljubavi zbog koje su stradali Melvudin i Majda, možemo obnoviti osjećaj za dragocjenost života i svih djelova života. Olakšavajući je to osjećaj - poručio je Simunović.

Promociju knjige Ruždije Adžovića  je organizovao Centar za očuvanje i razvoj kultura manjina Crne Gore.

Knjiga „Sebijini snovi“ do sada je promovirana u Sarajevu, Istanbulu, Maglaju i Podgorici, a najavljene su promocije u mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini, kao i u nekoliko evropskih zemalja. 


(Patria/Admir Oručević)