Bilo je govora o aktuelnim suđenjima u Haagu i radu Haškog tribunala, kao i o EU ciljevima zemalja Zapadnog Balkana. Bilo je govora o radu Aleksandra Vučića i njegovoj prošlosti kada je bio jedan od vodećih ljudi radikala.

Source.ba: I dalje je prisutno negiranje genocida u Srebrenici, ono je čini se jače nego ikada. Posebno je izraženo u RS-u. Može li se to ikada promijeniti i kako to promijeniti?

Čedomir Jovanović: Milorad Dodik je, kao i svaki dosadašnji lider bosanskih Srba, ipak uvijek bio samo produženi refleks politike Beograda. Njegov današnji položaj i snaga počivaju prije svega na bipolarnosti vlasti u Srbiji, na različitim interesima vlade, koja vodi kakvu-takvu proevropsku politiku i predsjednika Srbije, koji na svaki mogući način tu politiku sabotira. Kada na to dodate ruski uticaj i opstrukciju svakog pokušaja da se od BiH napravi funkcionalna država, dobijete tačnu težinu i značaj Milorada Dodika. Ipak, danas događaji teraju Srbiju ka nekakvom razrješenju tog čvora i čine ovaj status quo sve manje mogućim, pa se nadam da će u vremenu pred nama uloga Srbije u razrješenju bosanske krize biti konstruktivnija, što će i Dodika staviti gdje mu je mjesto.

Source.ba: Šta bi se, po vama, moglo očekivati od trenutnih suđenja u Haagu kada su u pitanju Radovan Karadžić i Ratko Mladić, te kako komentarišete cjelokupnu situaciju oko Vojislava Šešelja?

Čedomir Jovanović: Naravno da je prije svega neophodno da zločinci budu osuđeni, naravno da je strašan problem što neki nisu i nikad neće biti osuđeni, ali to je na kraju ipak manji dio problema. Ako pogledate Srbiju prethodnih petnaestak godina, a to u nekoj mjeri važi i za ostale države koje su ratovale devedesetih, uvijek je rješavanje problema hapšenja i suđenja nekog od optuženih shvatano kao kraj problema suočavanja sa prošlošću. Nažalost, ja tu vidim samo početak. Naša društva se nigdje neće pomjeriti dok se isto onako kao što se pretresaju državni i vojni vrhovi ne pretresu i vrhovi bitnih državnih institucija, uticajnih medija ili crkve.

Source.ba: Mislite li da bi se situacija u regiona drastično promijenila kada bi aktuelna srbijanska vlast priznala da se u Potočarima 1995. godine dogodio genocid, ili bi smo bili na istom levelu?

Čedomir Jovanović: Za drastičnu promjenu situacije u regionu potrebno je mnogo više od toga. Danas, petnaest godina poslije posljednjeg rata, dvadeset pet godina od početka ratova u SFRJ, mi i sva društva oko nas izgledamo kao da smo iz vremena iza nas naučili ništa ili jako malo. Ljudi ushićeno aplaudiraju vojnim paradama, ushićeno mrze svakog ko se razlikuje, djeca nose slike Ratka Mladića, ne zato što vjeruju da je nevin, nego baš zato što znaju da je ubijao. Ispod tanke oblande normalnog ponašanja svi zajedno izgledamo kao da sanjamo stari san o konačnim rješenjima koja će donijeti mržnja i gvožđe iako smo sto puta vidjeli da je jedini rezultat takvog stava nova želja za osvetom, nova mržnja i propast. Zbog svega ovog, Srbija, kao najveća zemlja u regionu mora prva da podvuče crtu, mora da predvodi u uspostavljanju novih odnosa i prva mora da prestane da razmišlja kao mala frustrirana zemlja naseljena takvim ljudima. Moramo dati sve od sebe da uspostavimo nove i normalne odnose sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, umjesto dosadašnjeg nalaženja smisla u opstrukciji svakog njihovog pokušaja da postanu funkcionalna društva. Uprkos desničarskoj histeriji HDZ-a, sa Hrvatskom moramo uspostaviti odnos kojim će dominirati ono što nas veže umjesto onog što nas razdvaja. Svi zajedno nikad nećemo naći mir i mogućnost da živimo kao normalni ljudi sve dok ne budemo živjeli u normalnim, demokratskim, integrisanim i modernim društvima.

Source.ba: Kako komentarište trenutnu političku situaciju u vašoj zemlji? Gdje je sada Srbija, da li je bliža EU? Šta su do sada za Srbiju napravile vladajuće strukture, a šta nisu? Kako ocjenjujete svoj položaj u Srbiji i položaj LDP-a?

Čedomir Jovanović: Posmatrano sa jedne strane, danas na vlasti imate stabilnu većinu koja se bar deklarativno, i u nekoj mjeri, sa manje ili više razumijevanja i uspjeha, trudi da vodi Srbiju nekakvim evropskim putem. Tom putu još uvijek nema neke ozbiljne političke opozicije, neki ljudi koji su posljednjih dvadeset godina bili glavna prepreka raskidu Srbije sa decenijom mraka i uništavanja se danas trude da razumiju i shvate neki novi pogled na svijet, ne sasvim uspješno i ne sasvim iskreno otvaraju cijeli niz tema koje su prije samo nekoliko godina za njih bile nezamislive, od drugačijeg pogleda na ratnu prošlost, svijesti prema zločinima Srbije do evroatlantskih integracija i ljudskih prava i jednakosti. Nažalost, kako ni sami akteri političkog života u Srbiji ne shvataju značaj promjene sistema vrijednosti do kraja, nemaju dovoljno hrabrosti i energije da se suoče sa svim onim što je Srbiju i cijeli region napravilo ovako nesretnim ambijentom, kako su i dalje skloni da zbog kratkotrajne popularnosti bude stare demone nacionalizma i šovinizma, Srbiji stalno prijeti potonuće u taj mrak koji svi dobro znamo, prijeti joj da se zatvori sama u sebe sa svojim starim mržnjama, bezvlašćem i na kraju, naravno, propašću. U cijelom tom kontekstu, LDP mora, kao i uvijek do sada, bez obzira da li je u Parlamentu ili van njega, da bude ledolomac, da otvara nove teme i da vuče Srbiju u dobrom smjeru, koliko god da je taj proces nekad bolan i naizgled beznadežan.

Source.ba: Kako komentarišete Vučićevu prošlost? Nije javna tajna da je čovjek bio radikal, a sada je u naprednjacima. Mislite li da je i to jedan od razloga napada na Vučića u Srebrenici?

Čedomir Jovanović: Politika je jedna oblast u kojem pretjerano oslanjanje na emocije često napravi pogrešan rezultat. Kad bismo sudili političare u Srbiji po njihovoj prošlosti, malo sa kim bismo mogli da pričamo i da očekujemo bilo šta od njega. Vučić danas ima ogromnu podršku, ima potencijal da uradi dobre ili loše stvari, mislim da bi zrelo bilo da se sva energija koju imamo usmjeri na to da ga poguramo u dobrom pravcu. Nije svejedno da li će Srbija u narednih nekoliko godina koje će svakako označiti Vučićeva vladavina, ići ka Evropi, sporije ili brže, ili će opet skliznuti u mrak devedesetih ili još nešto gore, za šta u našem društvu postoji ozbiljan potencijal.

Source.ba: Može li Srbija u nekom narednom periodu dobiti novog Zorana Đinđića i mislite li da ste vi taj čovjek, koliko uopće današnja Srbija ima sluha za vašim idejama i ideologiji?

Čedomir Jovanović: To je stvarno teško pitanje. Ne samo zbog toga što je Zoran bio jedan prilično poseban i neponovljiv čovjek, nego i zato što je Srbija danas na nekoj tački sa koje može da sklizne na bilo koju stranu, iako se deklarativno kreće evropskim putem. Uostalom, dolazak Đinđića na mjesto premijera Srbije je bio posljedica jednog neponovljivog političkog konteksta, u kojem se on nametnuo kao logično rješenje za premijera u koaliciji velikog broja malih stranaka. Cijelim tokom svoje kratkotrajne vladavine bio je strašno osporavan, podrška među biračima koju je imao kao premijer je rijetko prelazila pet ili deset procenata i Srbija je shvatila njegov značaj tek kad ga je izgubila, kao što često umije da stvari shvata prekasno ili pogrešno.

Source.ba: Kada vas možemo očekivati u posjeti BiH?

Čedomir Jovanović: Kad dođem u Bosnu ja se ne osjećam kao u posjeti, nego kao kod kuće. Nadam se da ćemo se vidjeti uskoro.

Čedomir Jovanović je rođen 13. aprila 1971. godine u Beogradu. Diplomirao dramaturgiju na katedri za filmski i TV scenario i dramaturgiju Fakulteta dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu. Bio je jedan od ogranizatora studentskih protesta tokom 1996. i 1997. godine. Pristupa Demokratskoj stranci 1998. godine, a njen potpredsjednik postaje u oktobru 2001. godine.

Na republičkim izborima decembra 2000. godine, izabran je za poslanika u Skupštini Srbije. Od januara 2001. do marta 2003. godine bio je na funkciji šefa Poslaničke grupe DOS. Najmlađi je političar na toj funkciji u historiji Srbije. Jedan je od zaslužnih za hapšenje Slobodana Miloševića u martu 2001. godine i njegovo izručenje Haškom tribunalu. Čedomir Jovanović u Vladi Republike Srbije, formiranoj nakon ubistva Zorana Đinđića postaje potpredsjednik Vlade zadužen za evropske integracije i koordinaciju reformi. Od osnivanja LDP-a je predsjednik ove stranke.

Razgovarao: Haris Ahbabović