I bez obzira na pobjedu naših košarkaša u utakmici protiv Šveđana, jasno je bilo da očigledno nešto ne štima. To se, prije svega, itekako vidjelo u onoj utakmici protiv Rusije, kada smo poraženi sa 30 koševa razlike, ali je jasno bilo i protiv Švedske koju sa klupe vodi Sarajlija Vedran Bosnić i koja, uz dužni respekt, ne spada u red jakih evropskih selekcija.

Nekadašnji selektor BiH, Aleksandar Aco Petrović, koji je prisustvovao utakmici u Skenderiji, kaže da ćemo protiv Rusije u Medjanu gledati jednu drugačiju Bosnu i Hercegovinu, pa nam ne preostaje ništa drugo nego da se nadamo. Možda je i sam Aco Petrović ukazao Damiru Mulaomeroviću gdje griješi. Više je razloga za slabu igru naših košarkaša u dosadašnjem dijelu kvalifikacija, pa ćemo krenuti redom.

1) Odbrana gotovo da ne postoji

Neadekvatna odbrana nam se obila o glavu u Permu, kada nas je Rusija rešetala u drugom poluvremenu. Čude izjave pojedinih košarkaških radnika i stručnjaka da smo u prvom poluvremenu igrali mnogo bolje, kada smo igrali gotovo isto, s tim da je razlika bila u tome što Rusi nisu mogli pogoditi ništa. U drugom poluvremenu Ruse je krenuo šut i tu je bio kraj priče, desilo se to što se desilo. 

Protiv Švedske smo, činjenica je, igrali nešto bolju odbranu, ali ni to nije dovoljno za jedan ozbiljan nivo. Pogledajte samo koliko su Šveđani imali otvorenih šuteva za tri poena ili šuteva sa poludistance. U većini slučajeva švedski košarkaš je imao sve vrijeme ovog svijeta da se namjesti i baci loptu prema košu. 

Naš tim, sa druge strane, nije imao takav poklon, pa se dešavalo da naši igrači često forsiraju šut preko dva igrača švedske odbrane. Švedska je pogodila čak osam trojki sa potpuno istih pozicija gdje naša odbrana uopće nije postojala. Uz sve to, imali smo sreće jer su Šveđani bili na samo 25% šuta za tri poena (naša reprezentacija je bila na mizernih 17%).

2) Skok igra

Kada sagledamo ukupan broj skokova, bili smo mnogo bolji od Šveđana (57-43), ali jedan drugi podatak iznosi probleme na površinu. Naime, Švedska je napravila više skokova u napadu od naše reprezentacije (19-17). U pojedinim momentima je to bilo veoma pogubno po naš tim, pošto su Šveđani znali tri ili četiri puta da uhvate loptu ispod našeg koša. 

Jusuf Nurkić jednostavno nije imao podršku na centarskoj poziciji. Nurkić je uhvatio 15 skokova, od toga pet u napadu. Međutim, njegova rezerva, Elmedin Kikanović, ga uopće nije pratio. Kikanović je uhvatio svega dva skoka. Ovoj reprezentaciji itekako nedostaje Andrija Stipanović koji je otkazao nastup pred sami početak priprema zbog privatnih razloga. Osim toga što Kikanović nije napravio mnogo toga u odbrani, također nije napravio mnogo toga ni u napadu. Kikanović je, primjera radi, protiv Rusa upisao samo jedan skok, dok je Nurkić ponovo bio na svom nivou (15 skokova).

3) Nemamo kvalitetnog organizatora igre

Nemanja Gordić je protiv Švedske bio dobar kada je u pitanju prenos lopte, ali je manje - više to sve što je napravio. Nedostajali su poeni i asistencije, a slično važi i za Zahiragića, koji je imao velikih problema kako da uopće prenese loptu na drugu polovinu. Činjenica je da je plejmejker Sparsa pred kraj utakmice pogodio trojku koja je bila od velike važnosti. 

Kada je Alex Renfroe rekao da ne može igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u ovim kvalifikacijama, očekivala se brza reakcija KSBiH i dovođenje nekog novog naturalizovanog košarkaša koji bi nam riješio tu vanjsku liniju na kojoj smo najslabiji. Ipak, ljudi u KSBiH nisu imali sluha za takvo što, pa smo u kvalifikacije ušli sa možda nikad lošijom plejmejkerskom linijom.

Koliko nam je nedostajao dobar organizator igre svjedoči veliki broj napada koje su vodili Mirza Teletović, Džanan Musa ili čak Jusuf Nurkić, što je i više nego čudno, posebno kada se uzme u obzir da je Nurkić centar i da su se naši košarkaši tako dodatno trošili. Selektora Mulaomerovića nije brinulo to što mu se igrači dodatno troše na taj način, pa je nakon utakmice dao izjavu kako Teletović i Nurkić znaju prenijeti loptu na drugu polovinu.

4) Nema pravih akcija i brzog protoka lopte

I u Permu i u Sarajevu smo imali ogromnih problema sa organizacijom napada. U prvoj četvrtini utakmice u Skenderiji protiv Šveđana je to djelovalo lijepo, ali je u preostale tri četvrtine sve izgledalo tegobno. Uglavnom smo se oslanjali na individualne akcije Nurkića, Muse ili Teletovića, s tim što našem kapitenu u ovoj utakmici ništa nije polazilo za rukom. 

Osim toga, lopta je u obje utakmice išla veoma sporo, tako da su protivnici imali mnogo vremena kako bi se postavili na naš napad. S druge strane, mi nismo u odbrani znali odgovoriti na takvu vrstu napada, pa nam se često dešavalo da imamo igrača manje koji je već ispao u početku napada protivnika.

Svemu tome svjedoče užasni procenti šuta gotovo svih naših košarkaša na utakmici protiv Švedske. Izuzeci su Nurkić (7/12) i Musa (7/11). S druge strane, Zahiragić je imao šut 1/3, Vrabac 2/6 (Vrabac je u pojednim momentima odigrao sjajnu odbranu, što ne treba zaboraviti), Gordić 1/6, Kikanović 1/4 i Teletović koji je imao najlošiji procenat šuta 2/16.

5) Treća četvrtina kao rak rana

Reprezentacija Bosne i Hercegovine kroz svoju historiju uvijek je najviše problema imala sa tom kobnom trećom četvrtinom. Jednostavno da ne postoji neko razumno objašnjenje šta se desi sa našim igračima pa tako padnu u toj dionici igre.

To se desilo u Permu protiv Rusije, ali se desilo i u Skenderiji protiv Švedske. U Rusiji smo, primjera radi, izgubili treću dionicu rezultatom 27:10 (gotovo šest minuta nismo postigli koš), dok smo u Skenderiji izgubili treću dionicu protiv Švedske rezultatom 15:10. U Permu smo generalno odigrali loše drugo poluvrijeme, pošto smo izgubili i posljednju četvrtinu rezultatom 22:9.

6) Selektorska pozicija

Kada smo prije nekoliko mjeseci snimali intervju sa Aleksandrom Fulurijom, predsjednikom KSBiH, isti nam je rekao da dovođene velikih imena na klupu reprezentacije nije rješenje ako će reprezentacija na Eurobasketu pobijediti samo jednu utakmicu, aludiravši na Duška Ivanovića koji je vodio naš tim na posljednjem Eurobasketu. 

Međutim, ono što ljudi u KSBiH očito nisu znali je to da naš tim nikada nije poslao slabiji roster na neko veliko takmičenje, pa teško da bi i Phil Jackson napravio nešto više sa tom ekipom koja je igrala na tom Eurobasketu. Jedan od glavnih krivaca za takav roster je i KSBiH.

Uz dužni respekt prema Damiru Mulaomeroviću, moglo se pronaći neko bolje trenersko ime, sa više autoriteta, baš kao što su bili Aleksandar Petrović i Duško Ivanović. U obje utakmice Mulaomerović kao da je zaboravio da ima pravo na time-out, pa se čeka neka velika serija protivnika kako bi se pozvao isti (pogledajte samo utakmicu sa Rusima, iako je bilo sličnih momenata i protiv Švedske). 

Kada se samo prisjetimo onog ludog Eurobasketa u Jesenicama od prije tri godine i one dramatične utakmice protiv Litvanaca (kada smo ih imali u šaci) ostaje žal upravo za Acom Petrovićem. Barem ja tako razmišljam, možda se brojni od vas neće složiti s tim. Petrović je morao biti sa ovom reprezentacijom barem još jedan ciklus kvalifikacija i jedan Eurobasket. Ili se trebala produžiti saradnja sa Ivanovićem barem za ove kvalifikacije. Pogledajte šta je samo Petrović, primjera radi, napravio ovog ljeta sa Hrvatskom prije Olimpijade i na samoj Olimpijadi (posebno su impresivne kvalifikacije za OI gdje su Hrvati pobjeđivali Grčku i domaćina Italiju koja nikada nije igrala u jačem sastavu).

Švedski selektor, Vedran Bosnić, je u stilu legendarnog Gregga Popovicha prekidao bilo kakvu seriju naše reprezentacije od samo četiri ili pet poena time outom. I svaki put su nakon pauze Šveđani izgledali opasniji, pa ne bi bilo nikakvo čudo da su na kraju i trijumfovali. Kakve smo im poklone davali, to se veoma lako moglo i desiti. S obzirom da su kod gostiju nedostajali Jonas Jerebko i Jeffery Taylor, ovako je dobro završilo.

7) Nedostaje "čvrsta ruka" na parketu

Košarkaši naše reprezentacije uporno ponavljaju da je atmosfera u nacionalnom timu sjajna, što je dobro, ali se protiv Švedske vidjelo da na parketu nema vođe i da svi soliraju na svoju ruku. Teletović je daleko od prave forme, pa se nadamo da će se novi košarkaš Milwaukee Bucksa brzo vratiti u onu svoju prepoznatljivu formu. Musa je na momente djelovao kao vođa tima, zajedno sa Nurkićem, ali ponavljamo, sve se svodilo na individualne akcije, bez pretjerane želje da se kolektivnom igrom dođe do rezultata.

U subotu, 10. septembra, u Tuzli igramo protiv selekcije Rusije. Radi se o utakmici koja se mora dobiti, baš kao i ona četiri dana kasnije u Stockholmu protiv Švedske ukoliko se mislimo plasirati na Eurobasket 2017. Uz ovakvu igru, teško da se možemo nadati trijumfu u Mejdanu.

Da sumiramo, Rusija se može pobijediti, jer nije to više ni sjena one sjajne selekcije koja je na svakom takmičenju bila favorit za samu završnicu. Protiv Švedske smo vidjeli da možemo igrati, ali bez dobre odbrane (posebno njihove vanjske linije), teško da ćemo pobijediti u Stockholmu (slično važi i za Ruse). Kvalifikacije u našoj grupi se završavaju 17. septembra utakmicom između Rusije i Švedske.

Novinar: Haris Ahbabović