Seriju su započeli čelnici Viteza, koji su već nakon dva kola smijenili trenera Valentina Plavčića. Porazi od Radnika i Širokog Brijega su koštali Plavčića radnog mjesta, iako je, istini za volju, raspolagao sa mnogo lošijim igračim kadrom od ekipa protiv kojih je poražen napuštao teren. Nije mu pomogla ni bliska prošlost u kojoj je već prežaljenog Viteza spasio od ispadanja iz lige.

Nije se dugo čekalo na „odgovor“ Vitezu, pa je nakon trećeg kola u potragu za novim trenerom krenula i Slavija. Smijenjen je Milan Gutović, koji je u prva tri kola osvojio dva boda, a ukupno u šest utakmica na klupi Slavije nije ostvario niti jednu pobjedu. Na njegovo mjesto je imenovan Darko Vojvodić, dobro poznato igračko i trenersko ime u bh. fudbalskim okvirima.

Da su kladionice u ponudu uvrstile mogućnost prognoziranja sljedećeg otkaza, mnogi bi novac uložili na trenera Olimpica Mirzu Varešanovića. Poznato je da je čelnik tog kluba Nijaz Gracić sklon promjenama trenera, a samo dva osvojena boda u četiri utakmice i posljednje mjesto na tabeli su mirisale na smjenu na trenerskoj poziciji najmlađeg sarajevskog premijerligaša. Čini se, ipak, da je Gracić odlučio promijeniti praksu, pa je sa Varešanovićem čak produžio saradnju do ljeta 2017. godine.

Umjesto ovog bivšeg fudbalera i trenera Sarajeva, sa trenerskog mjesta je smijenjen također bivši fudbaler tog kluba i do srijede trener FK Sarajevo Dženan Uščuplić. U utorak je Uščuplić proslavio svoj 40. rođendan, a samo dan poslije je dobio čestitku u vidu otkaza, odnosno prekomandovanja u omladinski pogon Sarajeva.

Baš kao i prethodni mandat, koji je okončao zbog neposjedovanja profesionalne trenerske licence, a koju i u međuvremenu nije dobio, Uščuplić se relativno kratko zadržao na klupi, iako je u oba navrata uspio osvojiti po trofej. U prvom je na Koševo donio Kup, a prošle sezone je u posljednjih osam kola ostvario sedam pobjeda i jedan neriješen rezultat u derbiju sa Željezničarom, te je i titula prvaka konačno došla u vitrine Sarajeva.

Ponovo je Sarajevo u potrazi za trenerom, spominje se mnogo imena, a kao najizgledniji kandidat se izdvaja Miodrag Ješić, trener čija je posljednja stanica u karijeri bila u Myanmaru, tačnije u tamošnjem klubu Yangon Unitedu. Počeo ju je vodeći beogradski Obilić, a najznačajnije rezultate je pravio sa Partizanom, koji je u sezoni 1999./2000. postigao nevjerovatnih 111 golova, od kojih je 27 djelo Mateje Kežmana. Ipak, titulu je uzela Muslinova Crvena zvezda, pa je Ješić po prvi put zbog trenerskog posla napustio Srbiju i otišao u Tunis. Zatim su se redale avanture u Turskoj (Altay), Bugarskoj (Slavia, CSKA, Litex), Iranu (Pegah, Tabriz), Rumuniji (Otopeni), Crnoj Gori (Budućnost), Libiji (Al Ittihad), Kini (Guangzhou R), Saudijskoj Arabiji (Najran), te u navedenom Myanmaru. Najdublji trag je ostavio u Bugarskoj, naročito u CSKA, sa kojim je osvojio titulu i na Anfieldu savladao tadašnjeg prvaka Evrope Liverpoola, ali ga po dobrom pamte i navijači Litexa. U drugom mandatu na klupi Partizana je u jesenjem dijelu prvenstva 2006./2007. u 11 utakmica osvojio samo 20 bodova, što je negativni rekord „crno-bijelih“. Polusezonu su završili sa 27 bodova, a Crvena zvezda im je pobjegla ogromnih 14 bodova. U prvom kolu su gubili 3:1 od Bežanije, da bi u nastavku napravili preokret i slavili sa 3:4. Predsjednik Zajednice superligaša Srbije Dragan Aca Bulić je tvrdio da je utakmica namještena, a Ješić je reagovao uklanjanjem it tima Alberta Nađa, Nišu Saveljića i Srđana Radonjića. Upravo je Ješić u seniorske fudbalske vode uveo tada 17-godišnjeg Stevana Jovetića, nekadašnjeg saigrača našeg Edina Džeke iz Manchester Cityja. Vodio je Partizan i u Europa ligi, u kojoj je pobjeđivao Maribor, pa Groningen sa Luisom Suarezom. Uoči te evropske avanture je za srbijanske medije izjavio kako bi za prvog protivnika volio imati upravo FK Sarajevo.

Prije dvije godine je Imperator, kako su ga zvali u Turskoj, dobio drugi mandat na čelu CSKA, koji je ekspresno okončao nakon dvije utakmice. Pobjeda i poraz koji su zabilježeni u tim utakmicama nisu doveli do otkaza, već sukob sa klupskim čelnicima, ali i sa novinarom „Armije“, kojeg je nazvao „majmunom“. Boravak u Libiji je okončan dramatično, tako što je Ješić jedva izvukao živu glavu zbog sukoba koji su započeli u toj zemlji, a tamo je sa mnogo uspjeha predvodio Gaddafijev Al Ittihad.

Njegov je život obilježila i tragedija od prije 13 godina, kada je nakon saobraćajne nesreće preminula njegova 19-godišnja kćerka Jelena. Iako u nesreći u Beogradu nije pretrpjela vidne povrede, kasnije je preminula usljed unutarnjeg krvarenja.

Još krajem prošle sezone se njegovo ime počelo pominjati u kontekstu novog trenera Sarajeva, kada je rekao da ne bi imao ništa protiv preuzimanja „bosanskog Dinama“.

„Ja pamtim veliko Sarajevo, s Asimom Ferhatovićem i Safetom Sušićem. Za mene je to najveći klub iz BiH, sa najbrojnijim i najboljim navijačima u Bosni. U to sam se uvjerio i u Sofiji, kada sam gledao sjajnu igru i sjajno navijanje s tribina“, izjavio je tada Ješić za jedan dnevni list.

Pitanje novog trenera Sarajeva će sigurno biti uskoro riješeno, a nama preostaje da nagađamo kada će i koja će to biti sljedeća trenerska žrtva u Premijer ligi BiH. Možda novi otkaz dobijemo već u sljedećem kolu. Vjerujemo da se ta ideja nimalo ne sviđa Davodu Mladini iz Širokog Brijega...

(Nedim Pobrić)