Gotovo 30 posto predviđenih letova sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo je otkazano, što je uticalo na činjenicu da je u ovom periodu popunjeno tek nešto više od 50 posto smještajnih kapaciteta. Poređenja radi, u 2014. godini je u istom periodu popunjeno čak 80 posto kapaciteta.

Nije samo magla „sakrila“ Sarajevo na listi najpopularnijih evropskih turističkih destinacija za doček Nove godine. Turisti koji bi nekako i pronašli način da dođu u maglom prekrivenu kotlinu su obeshrabreni informacijama o planiranom terorističkom napadu u novogodišnjoj noći. John iz Sheffielda, Mark iz Utrechta ili Saša iz Rijeke nisu morali dva puta razmisliti nakon čitanja medijskih natpisa o „napadu u kojem bi poginulo 100 osoba“. 

Na maglu teško možemo uticati, na isprani mozak ljubitelja bliskoistočnih krvoloka još teže, ali postoji još mnogo „sitnijih“ faktora koji iskustvo turista u Sarajevu ne čine baš najugodnijim. Stotine puta smo i sami pisali i navodili turiste da nam pred kamerom hvale sadržaje koje im Sarajevo nudi. Uz svo insistiranje, rijetke su situacije u kojima smo dogurali dalje od ćevapa. Vrijeme je da predstavimo one sadržaje koje im nudimo, a ne prijaju im baš najviše, te sadržaje koje im uopšte ne nudimo.

Ako njihov avion uspije pronaći put do aerodroma, tu će ih dočekati „ljubazni“ sarajevski taksista koji će im, da se ne lažemo, vožnju do odredišta vjerovatno naplatiti u višestrukom iznosu u odnosu na realnu zakonski predviđenu cijenu. Taksista sa poznavanjem nekog stranog jezika je endemska vrsta pa im i duga vožnja kroz zaobilazne ulice, s ciljem povećanja kilometraže i cijene vožnje (ukoliko naiđu na taksistu koji će se smilovati i upaliti taksimetar), neće proteći u ugodnom ćaskanju.

Na kvantitet smještajnih kapaciteta se ne možemo žaliti, pa čak i na njihov kvalitet. Oni koji ne pripadaju kategoriji „turističkih radnika“ se ipak mogu požaliti na činjenicu da značajan broj turista neće biti prijavljen, ali to vjerovatno nije briga koja mori turistu koji je pobjegao od vlastitih problema u zemlji iz koje dolazi.

Zatim dolazimo do jedne od najvećih „ubleha“ kada je turistička ponuda u Sarajevu u pitanju, a to je sadržajan noćni život. Ako danas (utorak) neko može pronaći ugostiteljski objekat solidnog kapaciteta koji je ispunjen i koji će raditi do ranih jutarnjih sati, autor teksta je spreman snositi mu troškove provoda u tom objektu. Dakle, sve troškove! Međutim, ne dolaze u obzir birtije i kafići koji imaju radno vrijeme do 23:00.

Ima, istini za volju, značajan broj turista koji Sarajevo napuštaju zadovoljni i kada je taj segment u pitanju. Međutim, najčešće se radi o onima koji to zadovoljstvo nose zahvaljujući nižim cijenama alkohola u odnosu na zemlje iz kojih dolaze i efektu koji veće količine tog alkohola imaju kada je percepcija stanja oko sebe u pitanju. Račun vjerovatno neće dobiti i iznos koji će platiti će u mnogome ovisiti o ambicijama konobara koji je baš tu noć odlučio da obezbijedi sredstva za naredni godišnji odmor.



Izvadit se možemo na okolne planine, mada nam i one nisu vrhunski argument zbog popratne infrastrukture koja je na nivou one od prije 1984. godine. Snijega još uvijek nema i turistima bijeg od smoga nije dovoljan motiv da praznike provedu u takvom okruženju. Šetnja bez mogućnosti uživanja u zimskim sportovima im teško može predstavljati dobar mamac i ideja o prizoru plavog neba bez opstrukcija zbog otrovnih gasova ih neće natjerati da rezervišu karte za posjetu nekoj od okolnih planina. 

Ako se nisu odlučili za bijeg na planinu, prinuđeni su na šetnju sarajevskim ulicama, koje nisu najčistije na svijetu. Maglu ne možemo usisati ili raspuhati, ali na čistoću ulica možemo uticati. Utičemo, itekako, ali u negativnom smislu. Značajan procenat stanovništva još uvijek nije otkrio tajne bacanja smeća u za to predviđene kante pa ono nerijetko završava na zelenim površinama i ulicama.



Kada je sami doček Nove godine u pitanju, mnogo je onih kojima uživanje u interpretacijama Amela Ćurića ili Zostera na Trgu djece Sarajeva nije dovoljno snažan motiv koji će nadjačati bojazan zbog mogućnosti da će neki taliban pokušati realizovati najavljeni teroristički napad. Preostaju zatvoreni ugostiteljski objekti, čija novogodišnja ponuda počinje i završava sa potrebama ljubitelja narodne muzike. U blagodatima takve ponude se mogu pronaći istočne i zapadne komšije, ali čisto sumnjamo da će prosječan Holanđanin platiti ulaz kako bi cupkao uz taktove Hasibe Agić.

Uzimajući u obzir sve navedeno, ali i negativne segmente turističke ponude Sarajeva koji nisu pronašli mjesto u tekstu, zbog lokal patriotizma ipak ne možemo reći da Sarajevo nije destinacija vrijedna posjete. Očigledno je pozitivna strana priče dovoljno jaka da nadjača sve manjkavosti ponude sa kojom raspolažemo te je pad broja turista u prazničnom periodu isključivo posljedica sigurnosnih prijetnji i vremenskih uslova. Da to interesovanje može biti i veće, sigurno je da može i to je u potpunosti u našim rukama. 

(Nedim Pobrić)