Obojica su najprije priznala zločin, a zatim su povukli priznanja uz obrazloženje da su im ona iznuđena zlostavljanjem. U međuvremenu je u policijskoj stanici u Boru ubijen Dejanov brat, osumnjičeni Dalibor Dragijević, što je dodatno pojačalo sumnje da su uhapšeni batinama primoravani na priznanje. Janković u svom iskazu, u koji je Nova imala uvid, detaljno opisuje svoje stanje tokom i nakon batina koje je, kako tvrdi, preživio nakon što je uhapšen.

Optužnica Višeg javnog tužilaštva, u koju je Nova.rs imala uvid, podignuta za ubistvo Danke Ilić (2), prilično je na „klimavim nogama“ – tela djeteta nema, nema ni njenih bioloških tragova, snimci sa kamera ne pokazuju kritični trenutak kada Janković i Dragijević udaraju djevojčicu vozilom, a ne postoje ni svjedoci koji bi to potvrdili. Od konačnog epiloga ovog slučaja značajno nas je udaljilo i ubistvo u Policijskoj stanici u Boru, gdje je priveden, a iste noći ubijen, brat osumnjičenog Dragijevića, čiji je uzrok smrti obnarodovao nedeljnik Radar i otkrio da je bio prebijen do smrti.

Ubrzo nakon što se za ovo saznalo, Dragijević i Janković su povukli svoja priznanja prethodno data u policiji, tvrdeći da su i oni bili žrtve policijske torture i da je i njima iskaz iznuđen. Sumnje je dodatno potpirilo i to što je Ministarstvo unutrašnjih poslova najprije obmanulo javnost kada je saopćilo da je Dragijeviću naglo pozlilo u policijskoj stanici i da je preminuo, a zatim i informacija da će Sektor unutrašnje kontrole utvrditi šta se dogodilo. Iako treba uzeti u obzir da optuženi u svojim iskazima mogu da se brane čak i lažima, tortura koju je Janković opisao, ukoliko je istinita, ravna je horor filmu.

Upozoravamo da dijelovi iskaza koji sledi mogu biti uznemirujući za pojedine čitaoce, piše Nova.rs.

Optuženi Srđan Janković u svom iskazu najprije opisuje šta je radio u danima koji su prethodili hapšenju, govori o tome gdje se kretao i sa kim se sastajao. U optužnici Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, u koju je Nova imala uvid, u dijelu njegovog iskaza, opisano je kako je 1, 2. 3. i 4. juna zajedno sa Dejanom Dragijevićem obavljao redovne zadatke, da se nisu čuli telefonom, niti su se van radnog vremena viđali.

„Dalje navodi da nije dana 26. marta (kada je nestala Danka Ilić prim. aut) kolima udario dijete, da ni Dejan nije ubio dijete dok je bio sa njim, da na mapi može da pokaže kretanje službenog vozila kojim se kretao kritičnog dana 26. marta, kao i zaustavljanje vozila. Smatra da je ovo deo njegove odbrane, da još jednom ponavlja da nije udario dijete kritičnog dana službenim vozilom „Vodovoda“ i da dijete nije postojalo“, navodi se u optužnici.

Podvukao je da ovo zbog čega se tereti nije tačno i da Dejan tog dana, kako je opisao, nije ništa uradio.

„Dalje navodi da ima da kaže da je u Policijskoj stanici u Boru bio prebijen, pod prijetnjom, da ima polomljeno rebro, lijevu šaku ne osjeća, da ima oduzete prste, odnosno da on prste pomjera, ali da ih ne osjeća. Da su mu zaprijetili da će ga ubiti, da će mu ubiti sina i unuku i da to ne može nikad da preboli, da mu je to najteži trenutak u životu, da ne zna ko mu je to uradio, da su to bili oni koji s bili sa njim, da je imao kapuljaču na glavi, da nije mogao da vidi ko ga tuče, da su ga udarali po glavi, da su ga udarali palicama, da su ga šutirali i udarili“, opisane su Jankovićeve riječi u optužnici.

Dalje navodi da je u toaletu bila posuda sa vodom u koju su mu stavljali glavu i da su htjeli da ga udave, a zatim su ga bacili na pod i da su mu preko kapuljače, kako tvrdi, sipali vodu iz flaše u usta i da je to trajalo najmanje sat vremena, dok se nije onesvijestio.

„Rekao je da ne zna koliko je ležao u toj vodi, možda sat ili dva, a da su ga poslje odveli u kancelariju. Da je imao mučninu i jake bolove. Navodi da u pritovru postoje snimci kako je bio „crn kao zemlja“, da su ga nakon dva dana vodili u dom zdravlja gdje su pronašli da mu je polomljeno rebro, da je u policiji priznao krivično delo jer je bio na granici sa smrću“, navodi se.

Na pitanje javnog tužioca da li je kritičnom prilikom video djevojčicu staru dvije godine u Banjskom polju, okrivljeni je izjavio da nije video nikakvu djevojčicu u Ulici Radomira Putnika u Banjskom polju.

„Na pitanje da li je kritičnom prilikom 26. marta vozilom kojim je upravljao udario dijete, okrivljeni je izjavio da nije“, navodi se.

Na sva ostala pitanja tužioca, koja se tiču toga da li je dete ubacio u tovarni deo auta, da li su on ili Dragijević gušili dijete, odgovorio je odričnim odgovorom. Potvrdio je da je kobnog dana stao pored deponije, objasnio je da je to učinio jer je postojalo proširenje na putu. Također je potvrdio da su se zaustavili radi uriniranja.

Podsjećanja radi, optužnica Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru i dalje čeka na potvrdu. Njom se Janković i Dragijević terete za ubistvo Danke Ilić (2) u Banjskom polju. Tužilac je opisao da su djevojčicu udarili službenim vozilom, da su je ubacili u tovarni deo i ugušili kada su vidjeli da se budi. Potom su njeno tijelo sakrili na nepoznatoj lokaciji.

Osim Jankovića i Dragijevića, privođeni su Dragijevićev brat Dalibor i otac Radoslav. Dalibor nije dočekao jutro u policijskoj stanici, pošto je prema obdukcionom nalazu koji je objavio Radar, ubijen. Radoslav je u međuvremenu pušten da se brani sa slobode. Njegov iskaz se ne nalazi u optužnici.