U policijskoj stanici, dan nakon hapšenja, rekao je da radi u JKP Vodovodu, zajedno s Dejanom Dragijevićem, drugim optuženim za ubistvo. Tog jutra, opisao je, prvo su obavili dogovoreni posao po naseljima do podneva, onda ih je šef uputio u Banjsko polje zbog popravke šahta.

Završili su s intervencijom u roku pola sata. U jednom trenutku su zaustavili vozilo i ugasili ga, jer su otišli u toalet, uz napomenu da nikoga nisu vidjeli ili čuli u blizini. Kad su se vratili, krenuli su vozilom u rikverc i Dragijević mu je rekao da stane jer su udarili u nešto, ali Janković policiji kaže da ništa nije čuo. Iz automobila je izašao Dragijević.

- Vidio sam kako je otvorio stražnja desna vrata i ubacio dijete koje je bilo bez svijesti, ali je micalo rukama. Sjeo je u auto i rekao mi da vozim. Zaustavio sam se kod prve raskrsnice da vidim ima li nekoga u blizini, ko nas je mogao vidjeti. Pitao sam Dejana šta ćemo i on je rekao da je "već gotova", da ćemo smisliti nešto i baciti ju negdje - prenose njegove riječi srbijanski mediji.

U nastavku opisuje kako je nedugo zatim Dragijević izašao iz automobila i Janković je vidio njegove ruke oko vrata djeteta. Kad su stigli do deponija, Dragijević mu je rekao da izvadi djevojčicu iz vozila. Kaže da nije davala znakove života, ali mu je kolega rukom pokazao gdje da je ostavi. Spustio je njeno tijelo na hrpu smeća i vratili su se u firmu.

Srđan u svom iskazu objašnjava da ga je kasnije zvao šef jer su trebali ići tražiti dijete u Banjsko polje, djevojčicu Danku. Dodaje da je znao gdje je djevojčica i šta joj se dogodilo. Par dana kasnije je zbog posla s Dragijevićem ponovo išao u naselje djevojčice. Rekao mu je da moraju pomaknuti njeno tijelo, ali Janković to nije htio jer je mislio da ima previše policije.

Dan kasnije, kaže da ga je Dragijević pitao je li "završio šta je trebao", misleći na premještanje njenog tijela i odgovorio mu je da nije. Dragijević je navodno rekao da će onda on to riješiti. Kasnije ga je pitao gdje je sakrio tijelo, ali mu je Dragijević odgovorio da je to njegova briga. Istog dana su ga ispitali u Višem državnom tužiteljstvu, gdje se branio šutnjom.

Početkom juna je ponovo saslušan u tužiteljstvu i rekao da ne ostaje pri izjavi koju je dao u policijskoj stanici. Ispričao je novu verziju događaja, u kojoj tokom njihovog odlaska na toalet spominje da je vidio ženu i djevojčicu u dvorištu obližnje napuštene kuće. Na deponiju, kaže, nisu izlazili iz vozila, već je stao jer je morao obaviti telefonski poziv. Danku uopće ne spominje, do poziva šefa da je treba tražiti.

- Tokom 26. marta nisam autom udario dijete, Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom. Dijete nije postojalo, nije istina ono što mi tužiteljstvo stavlja na teret. Policija u Boru me tukla i prijetila mi, to mi je bio najteži trenutak u životu. Ne znam ko me tukao, imao sam kapuljaču na glavi. Priznao sam da sam počinio ubistvo jer sam bio na rubu smrti. Mogu se zakleti u svoje najmilije da nisam ubio dijete, a ni Dejan kad je bio sa mnom - rekao je Janković u tužiteljstvu.

Tokom drugog ispitivanja u tužiteljstvu, rekao je da ostaje pri svemu što je rekao prethodni put. Bio je spreman odgovarati na pitanja tužitelja, navodeći da nije čuo nikakav udarac tokom vožnje i da nisu konzumirali alkohol tokom radnog vremena. Rekao je da poznaje Dragijevićevog brata, ali ne i oca. Dankine roditelje, dodaje, također ne poznaje, a djevojčicu je vidio samo na slikama.