Prijeti katastrofa: Grad od 9 miliona stanovnika mogao bi potpuno ostati bez vode
Voda, nezaobilazni eliksir života, predstavlja najvažniji resurs koji oblikuje sudbinu civilizacija i održava ritam naše planete. U svakom kutku svijeta, dostupnost i kvalitet vode naglašavaju zdravlje ekosistema, pokreću poljoprivrednu produktivnost i određuju otpornost zajednica na klimatske neizvjesnosti.
U četvrti Tlalpan u Meksiko City-u, Alejandro Gomez i njegova porodica se više od tri mjeseca bore sa ozbiljnom nestašicom vode, piše CNN. Sporadična i minimalna opskrba vodom natjerala ih je da se prilagode hvatanjem vode koja otiče kada se peru i puštaju vodu u toaletu. Ova situacija odražava širu krizu vode u Meksiko City-u, jednoj od najvećih svjetskih metropola, pogoršanu faktorima kao što su geografija, izazovi urbanog razvoja i infrastruktura koja propušta, a uz to su i utjecaji klimatskih promjena.
Grad, dom za skoro 9 miliona ljudi, nalazi se na visokom jezerskom koritu sklonom potonuću i osjetljivom na klimatske promjene. Istorijski gledano, gradski izazovi s vodom proizlaze iz uništavanja močvara i rijeka tokom španske kolonizacije, zajedno sa neefikasnim praksama upravljanja vodama. Trenutno, otprilike 60% gradske vode dolazi iz prekomjerno ekstrahovanog podzemnog vodonosnika, što uzrokuje da grad tone alarmantnom brzinom. Preostala voda koja se neefikasno crpi iz udaljenih izvora, gubi oko 40% zbog curenja.
Vodovodni sistem Cutzamala, značajan izvor vode za grad, je na istorijskom niskom nivou od oko 39% kapaciteta zbog teške suše. Složena kombinacija faktora, uključujući neuobičajeno male padavine, produžene sušne periode i visoke temperature, opteretila je sistem vode. Klimatske promjene pogoršavaju situaciju, što dovodi do dužih suša i intenzivnijih toplinskih valova, što uzrokuje povećano isparavanje dostupne vode.
Dok vlasti umanjuju ozbiljnost krize, neki stručnjaci upozoravaju da bi se Meksiko Siti mogao bližiti "nultom danu", kada će česme presušiti u velikom dijelu grada. Izvještaji sugerišu da bi bez značajnije kiše "nulti dan" mogao da stigne već 26. juna. Međutim, zvaničnici demantuju ove tvrdnje i insistiraju da se preduzimaju mjere za rešavanje problema sa vodom.
Kriza je izazvala debatu o gradskim praksama upravljanja vodama, pri čemu su stručnjaci naglasili potrebu za poboljšanim tretmanom otpadnih voda, otklanjanjem curenja, sistemima za prikupljanje kišnice i rješenjima koja se temelje na prirodi, poput obnove rijeka i močvara. Uprkos stalnim tenzijama i nestašici vode u određenim naseljima, sveobuhvatno rješenje je ključno kako bi se spriječilo da grad dođe do kritične tačke u kojoj pristup vodi postaje značajan izazov za većinu njegovih stanovnika.