- Da je ona imala interes da sačuva brak, ja vjerujem da bi ga sačuvala. Bio sam raspoložen da živimo zauvijek zajedno. Kao što kaže matičar, ostanite vjerni dok vas smrt ne razvoji i tako dalje. Držao sam se toga zaista principijelno, ne samo zato što je on to rekao, nego što sam takav čovjek. Meni je dovoljna bila jedna žena - rekao je Džinović.

Dodao je da se ne kaje što ništa nije učinio jer je "druga strana bila nespremna i nevoljna da popriča".

- To me je razočaralo i zato mi je lakše bilo. Ako se neko ne bori, šta će druga strana. Nije mi padalo napamet da je vučem za rukav. Može to neko sa strane da kaže, ali možda mogu i ja, na izvjestan način da. Bilo je tu iskorištavanja emotivnog, materijalnog, društvenog, kako god hoćete. Nezahvalnost me je najviše boljela. Ako neko misli da je zahvalnost samo da kaže: “Hvala ti ljubavi”... To moraš i da pokažeš nekim djelima. Ne mora sad u ekvivalentu, ako košta tašna 5.000, da sada ona meni vrati poklonom u vrijednosti od 5.000. Možemo i kafu da popijemo, da kažeš: "Ja ću platiti", to je sasvim dovoljno. Međutim, nije se to dešavalo i tu sam onako baš bio vrlo iznenađen - iskreno je rekao Sarajlija s beogradskom adresom.

 Nije žalio, kako je rekao, ni dinara na nju.

- Ne da nisam žalio, nego sam davao više, kao američki Fort Knox zlatna rezerva. Ne znam zašto razgovor nije uslijedio, to je jedna stvar. A druga, tek sad vidim da se radilo poprilično planski, da bi jednog dana jednostavno nestala, nije se javila nikome. 'Ajde što meni nije, ali nije ni djeci. Da bi se saznalo kasnije gdje je, šta je, kako je, ili s kim je. Na pet dana je nestala i nije se vratila. Vidio sam danima da je iseljavana garderoba i torbe, nakit... - otkrio je Džinović.

Osvrnuo se i na njihovu djecu, Kana i Đinu.

- Nije ni njima lako da gledaju to i proživljavaju. Nekako su se saživjeli s tim, ipak oni imaju neke svoje mladalačke živote, pa izlete u grad pa ovaj sa djevojkom, ona s momkom. Shvatili su i prihvatili to da je tako i šta živimo sad, evo ovdje nas troje. Ne pričamo mnogo, ali ponekad popričamo. Ne bih uopšte čačkao po tome, gotovo je, mene više ništa ne zanima, ni razlozi, ni bilo šta. Znam da razloga nije bilo nikakvog da se brak rasturi. Nisam imao planove, druge kombinacije, nisam imao ništa u budućnosti po pitanju razbijanja braka - rekao je Džinović.

Dodao je da djeca i jesu provodnici informacija ili saznanja.

- Mene više to ne zanima. Gotovo, kraj i nema više. Da li su djeca ljuta ili ne, šta znam, ne bih da čačkam po njima. Njima je žao sigurno što porodica nije ostala na okupu. I oni će u dogledno vrijeme da odu svojim putem - istakao je pjevač.

Na pitanje kako bi reagirao kada bi ga Melina pozvala i rekla da želi da probaju ponovo, Džinović je odgovorio:

- Situacija s njom je mrtva. Kao da ne postoji. Kako da vjerujem izdajniku ponovo? To nema smisla.

Vjerovao je da je ljubav s Melinom ona za cijeli život.

- Vjerovao sam joj neviđeno, do bola - rekao je Džinović, a potom priznao da je plakao:

- Ja sam veliki emotivac, pa nekad me ispuca ta situacija. Logično je da čovjek plače, da žali i da na taj način kroz suze ispoljava svoju bol. To ništa nije novo, a ne daj Bože da je sramota. Ne vraćam film. Uopšte me zanima kako nam je lijepo bilo nekad. Istrenirao sam glavu da neću da je vidim i da je nema. I ovdje u kući ja samo vidim sebe i dvoje djece. Ne vidim je jer je toliko ljutnje u meni, toliko je nepravde i boli nanijela. Imali su sve i kućne pomoćnice, i dadilje, šofere, privatne profesore i tako dalje. Vjerovatno ima ona svoju priču. E sad, da li je ta priča u njenoj glavi istinita, da li je opravdana ili neopravdana, ali ja znam da sam bio potpuno okej, vjeran, čist i darežljiv. Ne znam šta se traži od mene. Nesebično sam davao u životu za ovih 20 godina, naročito njoj.

(Erna H.)