Kada su roditelji malene Iris Grace Halmshaw otkrili kako njihovo dijete boluje od jakog oblika autizma, pokušali su sve što je u njihovoj moći da Iris približe sebi i svijetu koji je okružuje. Nakon niza pokušaja i promašaja, na red je došla terapija slikanjem, nedugo nakon toga, tada trogodišnja djevojčica je svima pokazala koliko malo znamo o neobičnim sposobnostima uma zarobljenog u autizmu. Iris danas ima pet godina, a njena remek dijela upoređuju s najvećim ostvarenjima impresionizma.
Arabella Carter-Johnson je, kao prava mama, svome djetetu pokušala da olakša prelazak preko brojnih barijera koje autistični ljudi i djeca često nose poput stigme, svojoj kćeri Iris je omogućila izražavanje i nevjerovatnu terapiju uz pomoć vodenih boja i papira. Autisti se na oko čine zatvorenima i u potpunosti izgubljenima u našem užurbanom i komunikativnom svijetu, ali to je zapravo zbog toga što oni komuniciraju na potpuno drugačiji način, način koji ponekad ne iziskuje riječi.
Njihov ‘mali’ zatvoreni svijet, često nema mjesta za druge ljude, odnose, priče, komunikaciju na moderno prihvatljivom nivou, osim toga autizam se danas još uvijek smatra poremećajem kojeg je nemoguće „izliječiti.“ Stoga i ne čudi što se autisti najčešće ostavljaju po strani, ne zbog njihove nemogućnosti komuniciranja s ostatkom svijeta, već zbog toga što ostatak svijeta ne uspije shvatiti na kakva način oni mogu „razgovarati“ s nama.
Da Iris nije usamljena u svojoj genijalnosti pokazuju i drugi brojni slučajevi. Visoka inteligencija i čak genijalnost među ljudima u autističnom spektru je deset puta veća nego među neurotipičnom populacijom. Umijeće slikanja malene Iris Grace rijetko koju osobu može ostaviti ravnodušnom, a njena djela se danas prodaju po ciframa od nekoliko hiljada funti, a prihodi idu isključivo grupama koji se bave rehabilitacijom autistične djece i naravno na boje i papir koje malenoj slikarki svakodnevno trebaju.
Prije nego li je Iris počela da slika nije čak niti raspoznavala svoje ime, te nije govorila nijednu jedinu riječ, danas, nepunih 20 mjeseci od početka svoje slikarske karijere, Iris svaki dan uči sve više riječi i koristi ih kada god želi da komunicira sa svojom mamom ili svojom mačkom Thulom koja je prati u stopu.
Teško je reći što se događa u glavi petogodišnjeg djeteta koje većinu svojih opažanja izražava kroz slike, no jedno je sigurno, talent ove malene djevojčice je nevjerovatan, a mi treba da se zapitamo stigmatiziramo li ljude s autizmom zbog našeg neznanja i nesigurnosti pred njihovim „drugačijim svijetom“?
(CDM/Alen Avdić)