Teški uslovi u ranom dobu doprinose razvoju različitih sposobnosti koje će pomoći osobi da se nosi sa stresnim okruženjem. Ovaj evolutivni odgovor omogućava pojedincu da zrelije reaguje na nedaće i razvije vještine koje će mu osigurati da lakše savlada teškoće.

Tim istraživača predvođen naučnicima sa Univerziteta u Juti analizirao je studije o ljudima koji su preživjeli neku vrstu traume. Zanimalo ih je kako je trauma uticala na njihov način razmišljanja. Zaključili su da su ispitanici imali dobro pamćenje što se objašnjava potrebom da izbjegnu sličan scenario u budućnosti.

Na primjer, djeca koja imaju prestroge i verbalno agresivne roditelje su razvila vještinu prepoznavanja emocija. Oni koji su živjeli u oskudici su se brže osamostaljivali i lakše prilagođavali promjenama u životu i na poslu. Teško djetinjstvo utiče i na to da se sve stvari sagledaju realnije.

Istraživači su naglasili da im nije namjera da promovišu stres ili odrastanje u siromaštvu, već da ukažu na predrasude u društvu. Ovo je prvi naučni rad koji analizira pozitivne aspekte teškog djetinjstva jer su se stručnjaci do sada bavili isključivo negativnim posljedicama trauma u mladim danima.

Ovo istraživanje potvrđuje i riječi naših starih koji su govorili da su u ratnim strahotama, bolestima, siromaštvu i gvozdenoj disciplini izrasli u dobre, sposobne i čestite ljude, pišu Novosti.

(Alen Avdić)