Rosemarie živi sama u predgrađu Siegena u zapadnoj Njemačkoj i njena kuća je ispunjena fotografijama porodice i vjenčanja, kao i brojnim knjigama. Ona je žena koja voli da se smije i recituje poeziju kada joj nedostaje tema za razgovor.

Rosemarie je svoj doktorski rad o smrti počela pisati prije 9 godina.

“Morate poznavati temu o kojoj pišete. Ne možete pisati gluposti”, kaže Rosemarie.

Ona puno čita i fokusirana je na iskustva ljudi s bliskom smrću i kvantnom teorijom, ali smrt za nju nije samo tema doktorskog rada.

“Pošto sam toliko blizu smrti i pošto joj se ne možete približiti više od mene, pisanje rada je logična stvar”, dodaje ona.

Osim izučavanja smrti na internetu, Rosemaire ide na Univerzitet Siegen gdje sluša predavanje o Freudovoj teoriji o Tanatosu i njegovim neprijateljima.

Rosemarie je studirala psihologiju i filozoriju u Minchenu, ali zbog rata studij nije uspjela završiti.

Nakon rata se udala za protestantskog sveštenika, preselila se u Siegen i rodila troje djece, kojima je posvetila svo svoje slobodno vrijeme.

Godinu dana nakon smrti muža, Rosemarie je odlučila uraditi nešto za sebe i otići na putovanje u Pariz, a nakon povratka odlučila je da će ispuniti i svoju veliku želju, a to je da dobije akademsko zvanje, odnosno da završi doktorski rad!


(Admir Oručević)