Gledajući dijete kako se u igri s djecom odnosi i prema igračkama i prema djeci, puno će vam toga otkriti o njima.

Ako drugo dijete zatraži igračku, ne lovite odmah svoje dijete za rukav napominjući mu da bi trebao posuditi igračku. Odmaknite se i dozvolite mu da sam odluči kako će se ta situacija razvijati.

Obično roditelji nad drugim djetetom ne strepe jednako kao nad prvim, pa ono ima i ljepše djetinjstvo i više toga ima priliku naučiti samo.

Pokušajte već s prvim djetetom izbjeći taj previše zaštitnički stav koji dijete više koči nego što mu pomaže.

Iako roditelj želi pod svaku cijenu izbjeći suze i bol svog djeteta, pokušajte se staviti u djetetovu ulogu. I sami vrlo često lekciju zapamtimo tek kad osjetimo posljedice na vlastitoj koži. Dok ne postoji velika opasnost po dijete, dozvolite mu da samo istražuje i uči. 

Ne reagirajte čak ni ako primijetite da je dijete donijelo pogrešnu odluku. Kada prvi puta osjeti posljedice budite uz njega, ali ne s nastupom „rekla sam ti“, već mu objasnite što bi iz te situacije trebalo naučiti.

Ne branite djetetu da se zauzme za sebe i dozvolite mu da ima svoj stav. Sjetite se da nećete biti uvijek uz njega, a kada taj trenutak dođe željet ćete da se dijete zna zauzeti za sebe, a ne biti potlačeno u društvu.

Učenje na teži način nerijetko će rezultirati pokojom ozljedom, suzama i fizičkom boli, ponekad će dijete biti i emocionalno povrijeđeno no sve je to dio pravilnog odrastanja.

(Avaz/Ajla Hurko)