Bošnjak, ministar komunalne privrede Kantona Sarajevo, koji je uhapšen zbog sumnje u nezakonite radnje povezane s urbanističkim projektima na Bjelašnici, ni nakon što je proveo tri mjeseca u pritvoru, nije izgubio svoju mjesečnu platu. I dok on ima vremena za ‘opipavanje’ situacije iza rešetaka, građani Sarajeva, Kanton i cijela BiH plaćaju cijenu njegovih i sličnih političkih igara.

Ministar financija Kantona Sarajevo, Afan Kalamujić, objavio je šokantnu informaciju da je Bošnjak tokom svih mjeseci pritvora uredno primao platu. S obzirom na to da je njegov koeficijent za platu 9, a osnovica iznosi 385 KM, iznos njegove plate je oko 3.500 KM mjesečno, što znači da je za tri mjeseca pritvora dobio više od 10.000 KM – novac koji je, paradoksalno, isplaćen iz budžeta, novcem svih onih koji moraju plaćati račune, poreze i boriti se za svoju egzistenciju.

Za Bošnjaka, tužna je činjenica da je ispod radara prošla vijest da je, osim što je "redovno zarađivao", još uvijek pod optužbom zbog pokušaja legalizacije nezakonitih urbanističkih projekata na Bjelašnici. Osumnjičen je da je pomogao Ibru Berili i Nađi Milišić, koji su s njim povezani u ovom sumnjivom poslu. Tužilaštvo Kantona Sarajevo predložilo je Općinskom sudu u Sarajevu ukidanje pritvora, ali se nisu libili donijeti niz zabrana: zabrana napuštanja boravišta, zabrana obavljanja ministarskih dužnosti, zabrana posjećivanja službenih prostorija, pa čak i zabrana susreta sa saradnicima, uključujući i osumnjičene iz njegovog ministarstva. Međutim, sve to ne sprečava da on i dalje zarađuje, dok pravi odgovorni građani nemaju prava na ovakvu ‘luksuznu’ situaciju.

Ovo je tek početak, jer dok Bošnjak uživa u ‘zasluženoj’ plati, obični ljudi moraju trpiti svaku nepravdu koju politička elita prouzrokuje. Kako je moguće da javni službenici, koji su osumnjičeni za korupciju, i dalje primaju plate dok su iza rešetaka? Kome je jasno u ovoj zemlji da su svi standardi, svi zakoni i svi moralni principi odjednom poništeni kada je u pitanju politička elita?

Ne samo da je Bošnjak zadržao svoju funkciju, već je, iznad svega, prikazao kako politika u BiH nije o odgovornosti i pravičnosti, već o tome da se sa pozicija moći ide dalje bez posledica. Ako bi bilo ko od nas, običnih ljudi, bio uhapšen i optužen, odmah bi bio lišen plate i svih privilegija. No, političarima poput Bošnjaka sve je dopušteno.

Zašto vlasti nisu uvele odgovornost i sankcije za ovakve postupke? Zašto je moguće da ljudi koji su povezani sa skandalima, koji su čak pod istragom, nastave primati platu iz javnog budžeta? Bošnjak nije samo simbol nesposobnosti bh. političkog sistema, već i oličenje toga da se u ovoj zemlji pravda ne stvara za sve jednako. Pitanje koje ostaje je – koliko još ovakvih Bošnjaka treba biti za rešetkama da bi političari shvatili da se odgovornost ne može izbjegavati?

Nema nikakvih signala da će se stvari promijeniti. Građani BiH već dugo plaćaju cijenu političkih igara i luksuza onih koji bi trebali biti odgovorni. I dok oni i dalje zarađuju na račun nas, naš zadatak je da se pitamo – koliko još takvih neodgovornih lica moramo gledati kako nastavljaju sa svojim privilegijama, a da nikada ne odgovaraju za svoje postupke?