Zarfa Suljić ispričala je da je vidjela optuženog Petka Panića u Bijelom Potoku, nakon što joj je naređeno da napusti svoje selo Kučić Kula. Rekla je da je Paniću prišla nakon što je vidjela sinove i muža s rukama na potiljku u grupi s ostalim muškarcima.

“Ja sam pogledala djecu i prišla. Poznala sam Petka komšiju. Molila sam da mi puste djecu, bili su maloljetni“, rekla je svjedokinja i dodala da je Panić, koji je bio u policijskoj uniformi, njenim sinovima rekao da se popnu u kamion.

Posvjedočila je da su njen muž i njegova dva brata ostali s ostalim muškarcima, a ona je ušla u kamion u kojem su bile žene i djeca. Potom su, kako je rekla, odvedeni u Sapnu.

Suljić je rekla da kosti njenog muža Sakiba i osam članova porodice nikad nisu pronađene.

Odgovarajući na pitanje Panićeve odbrane, rekla je da nije vidjela razdvajanje muškaraca od žena, već ih je zatekla razdvojene kada je došla u Bijeli Potok.

“On je meni djecu spasio. Rekao je bježite tamo u kamion“, rekla je svjedokinja o optuženom Paniću i dodala da ne zna je li on učestvovao u zločinima.

Ona je svjedočila na suđenju Petku Paniću kome se sudi s Vinkom Radovićem i Dragomirom Vasićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika. S njima je bio optužen i Dragan Spasojević, ali je predmet u odnosu na njega razdvojen.

Sabaheta Đulić iz sela Đulići posvjedočila je da su naoružani vojnici naredili stanovništvu sela da idu do raskrsnice u Klisi, gdje je čula da je optuženi Radović došao na tenku. Potom im je, prema njenim riječima, naređeno da idu ka Bijelom Potoku u koloni.

“Tad se počelo sakupljati više vojske… krenulo razdvajanje muških“, rekla je svjedokinja. Ispričala je da je s maloljetnim sinom ušla u kamion, a njen muž je ostao u Bijelom Potoku.

Vidjela je razdvajanje muža, svekra, devet članova šire porodice i brata s maloljetnim djetetom. Posvjedočila je da je vidjela kako su vojnici tukli Ismeta Selimovića koji nije imao nogu. Ona je ušla u kamion sa ženama i djecom, koji je bio pokriven ceradom, a zatim odvedena u Memiće. Kosti muža i svekra, kako je rekla, pronađene su 2005. godine na Crnom vrhu.

Suada Selimović iz Đulića ispričala je da je prije 31. maja viđala kamione sa “srpskim vojnicima“ kako idu iz pravca Zvornika prema Sapni, te da su se zbog toga ljudi krili po podrumima i išli u susjedna sela.

Rekla je da su naoružani vojnici stanovništvu Đulića naredili da idu u Klisu, gdje je provela noć, a ujutro da izađu na raskrsnicu i krenu prema Bijelom Potoku kod Đulića. Ispričala je da je, dok je hodala u koloni s mužem i troje djece te ostalim ljudima, vidjela tenk, vojsku i policiju.

“Zaustavili su nas pored jednog voćnjaka. Jedan vojnik, mlađi onako, stajao je u tom voćnjaku, brao zelene šljive i njima gađao moju bebu u glavu“, prisjetila se.

Rekla je da je u Đulićima na putu za Sapnu vidjela tenk i optuženog Radovića kojeg je prepoznala jer ga je znala odranije. Posvjedočila je da je tu vidjela razdvajanje muža, njegovog oca i braće, te da su muškarci odvezeni kamionima.

Rekla je da je 21 muškarac iz porodice Selimović ubijen i da nisu pronađene kosti svih nestalih.

“Moja djeca nisu znala za muški rod u familiji. Nisu imali koga zvati ni babo, ni amidža… Za njih su postojale samo žene“, rekla je ona.

Sadika Hrustić iz Klise ispričala je da su u njenoj kući boravile izbjeglice iz sela Hajderovići i Kučić Kula, koja su ranije zapaljena. Posvjedočila je da se kretala u koloni od raskrsnice u Klisi do Bijelog Potoka, gdje je vidjela autobuse i kamione.

Rekla je da je vidjela odvajanje muškaraca od žena, među kojima je bio i njen muž s rukama na potiljku. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su, prema riječima svjedokinje, na Crnom vrhu 2005. godine.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić rekao je da će od narednog ročišta, umjesto sutkinje Vesne Jasenković, član Vijeća biti Halil Lagumdžija.

Suđenje se nastavlja 25. februara.