Nakon što su ranije snage bivše JNA i takozvana "Vojska RS" zauzele sve okolne gradove, punih 1.336 dana, sve do potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Goražde je ostalo jedini nepokoreni grad na Drini.

Ovaj grad bio je bez vode, struje, hrane i lijekova.

Tri i po godine branioci Goražda su odlijevali napadima nekoliko korpusa tzv. "VRS", ali i dobrovoljačkih jedinica iz Srbije, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja.

Samom napadu na Goražde prethodio je vrlo težak period ispunjen brojnim incidentima, barikadama i pregovorima. Još od sredine marta 1992. godine zauzet je i relej na Trovrhu, a predajnici preusmjereni na program TV Beograd. Bio je to dio plana, kako će kasnije ustvrditi Haški tribunal, koji je imao za cilj da preuzimanjem televizijskih i radio instalacija emituje "srpske" programe kojima su pripadnici drugih nacionalnosti zastrašivani.

Opsada Goražda trajala je 1336 dana, od maja 1992. do marta 1996. godine. Grad je bio potpuno okružen, bez kopnene veze sa slobodnom teritorijom. U opsadi dugoj 1.336 dana izgubljeno je vise od 4.000 života.

Hrabrošću branitelja, ali i civilnog stanovništva, koji su u nemogućim uvjetima pronalazili načine da opstanu, odbrane svoj grad, proizvedu oružje i struju, da kroz agresorske linije, minska polja i zasjede sa Grebka donesu hranu, lijekove i municiju, ispisane su najbolnije i najsvjetlije stranice historije grada heroja.

(Sead M.)