Palić je zarobljen 27. jula 1995, kada je išao na pregovore sa ratnim zločincima kako bi ženama, starcima, djeci, bolesnim i ranjenim osigurao izlazak iz enklave Žepa koja je trebala biti zaštićena zona UN-a.

- Živimo u nekakvom čudnom društvu u kome se historija često krivotvori, a heroji biraju prema nekim neshvatljivim kriterijima. Zato, u našem društvu, priča o komandantu Žepe i heroju Avdi Paliću uvijek nekako ostaje u sjeni. Ne zato što nije vrijedna pamćenja, nego zato što je istinita. A istina sama po sebi, posebno kada nije pod kontrolom moćnika, zna biti neugodna - napisao je Bandić.

Avdo Palić, dodaje Bandić, nije bio samo vojnik već i istinski lider, komandant, branilac i gazija Žepe.

- U julu 1995. godine, dok se urušavala posljednja enklava pod međunarodnom "zaštitom", komandant Palić ostaje u Žepi. Ne bježi. Ne napušta svoj narod. Svjesno ide da pregovara sa četnicima kako bi omogućio evakuaciju civila iz opkoljene Žepe. Nakon Srebrenice, sigurno mu je bilo jasno šta ga čeka i on, bez obzira na sve, svjesno žrtvuje sebe kako bi omogućio život onima koje kao vojnik štiti i svojim životom ako treba! Pregovara za civile, za žene, djecu i starce, za sve one koji nisu imali ni oružje, ni drugu opciju za preživljavanje. I bez obzira što postoje i snimci kada, pod "zaštitom" UN-a, heroj i komandant Palić govori ratnom zločincu Zdravku Tolimiru: "Ja sam taj Avdo kojeg tražite", on je otet, ubijen i zaboravljen - piše Bandić.

Tek u novembru 2001. godine pronađeni su posmrtni ostaci Avde Palića u masovnoj grobnici u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava.

- Ubijen je hicem u glavu, s leđa, čovjek koji je pod "zaštitom" UN-a došao da pregovara. Toliko o čojstvu i junaštvu onih s kojima je pregovarao i toliko o tome koliko se možemo pouzdati u "međunarodnu zajednicu" i njihovu prodaju magle. Danas u udžbenicima historije nema Avde Palića. Kao da nije ni postojao. Na spomen-pločama nema njegovog imena. U državnim institucijama koje bi morale njegovati istinu o odbrani Bosne i Hercegovine, isto tako šutnja. Zašto? - pita Bandić, a potom i odgovara:

- Zato što u ovom društvu priznanja često ne dobijaju oni koji su ga branili i odbranili, nego oni koji su ga politički i ekonomski preživjeli. Priznanja dobijaju ne heroji odbrane, već heroji poraća i privatizacije. U najboljem slučaju oni su ti koji nam danas određuju ko su naši heroji.To je tako jer truhlom sistemu kojim dominiraju kompromisi sa svima i oko svega žrtve bez svoga lobija nemaju ni spomenike, pa čak ni priznanja da su žrtve. Ni Avdo Palić danas nema spomenika u Sarajevu, a trebao bi da ga ima, jer ima li većeg primjera hrabrosti i požrtvovanosti u borbi za svoj narod i svoju zemlju od njegovog? I to ne na riječima, već na djelima! A nema ga zato što istina o heroju i komandantu Žepe Avdi Paliću razotkriva naš kolektivni neuspjeh kao naroda da pamtimo, da budemo zahvalni i pravedni - navodi Bandić.

Dodaje kako je Avdo Palić dobio ulicu u Zabrđu, daleko od centra Sarajeva.

- Avdo Palić nije samo "žrtva rata", mučki ubijena od zločinačke, četničke ruke. On je žrtva nepravde u svakom pogledu i žrtva klijentelističkog sistema koji ne zna kako da se odnosi prema istinskim herojima. Herojima koji nisu na prodaju! Heroj Avdo Palić bio je čovjek velikih djela. Mogao je otići, ali je izabrao ostati uz svoj narod. Mogao je šutjeti, nije šutio. Mogao je misliti samo na sebe, ali nije ni to uradio. Do zadnjeg daha je mislio na svoj narod i brinuo o njemu, kao pravi lider i heroj. I zato danas naša institucionalna šutnja boli. Boli više i od zaborava.

Avdo Palić mora biti proglašen herojem naše države! I to ne kao čin milosti države, već kao dug koji ova zemlja ima prema vlastitoj savjesti. Ne samo radi istine o našoj prošlosti i ne samo radi njegove porodice, već i radi nas samih i onoga čemu nas je Avdo Palić svojim djelima naučio o hrabrosti, požrtvovanosti i ljubavi prema domovini i svome narodu. Država koja ne zna ko su joj pravi heroji, ne zna ni gdje joj je budućnost! - zaključio je Bandić.