„Nemojte me gledati, prepast ćete se”, vrisnula je 47-godišnja Azra kad se pogledala u ogledalo. Njeno lice je oteklo do neprepoznatljivosti, a oči joj se zatvorile. Prstima je raširila kapke da bi vidjela.

„Daj, okreni se, okreni se! Šta se dešava?”, panično su je dozivali članovi porodice.

„Okrećem se… muk“, prisjeća se Azra pakla nakon estetskih tretmana za korekciju podočnjaka i bora, urađenih tokom ljeta 2024. godine. Tretmane je radila kod doktora Ismaila Siručića, stomatologa i maksilofacijalnog hirurga iz Sarajeva.

Prema informacijama Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Azra je nekoliko dana kasnije završila u hitnoj pomoći sa deformacijom lica. Doktor joj u vrijeme tretmana nije rekao koja sredstva joj je ubrizgao. On godinama koristi botoks „Botulax“ koji Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine (BiH) nije odobrila za korištenje.

Azra nije znala ni da doktor Siručić nema dozvolu za obavljanje estetskih procedura. Vjerovala je u njegovo znanje i profesionalizam pa nije postavljala pitanja ni kada nije dobila račun nakon plaćanja u njegovoj privatnoj stomatološkoj ordinaciji.

Tržište u BiH je preplavljeno neregistrovanim ilegalno uvezenim preparatima za estetske tretmane. Razni botoksi, fileri i serumi lako se naručuju preko interneta. Koriste ih ljekari, frizeri i kozmetičari za tretmane po pristupačnim cijenama u nelicenciranim privatnim ordinacijama i neadekvatnim medicinskim uslovima salona za ljepotu i privatnih stanova. Pojedini nude i brze polusatne edukacije na pacijentima modelima koji tako dobijaju još jeftiniji tretman, a polaznici upitne certifikate.

„Kombinacija njihovog neznanja i pohlepe je strašna i pogubna za pacijente. To je krivično djelo“, smatra doktorica Amela Karabeg, specijalista plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Uprkos tome, inspekcije skoro da i ne kontrolišu ove biznise jer kažu da nemaju ni dovoljno inspektora ni prijava građana po kojima bi postupali.

Azra danas rijetko izlazi sama, loše spava i teško prihvata svoj odraz u ogledalu. Svoju priču je odlučila podijeliti sa javnosti, uz uslov zaštite identiteta.

Prije nego će otići na estetske tretmane, Azra je na internetu tražila informacije o tome. Izgledala je sebi umorno pa je željela licu vratiti svježinu. Tako je pronašla doktora Ismaila Siručića koji je nudio estetske tretmane. Pročitala je njegovu biografiju, pogledala fotografije prethodnih pacijentica i odlučila da mu se javi.

Prvi tretman botoksa su zakazali u maju 2024. godine u njegovoj privatnoj stomatološkoj ordinaciji u Sarajevu. Dr. Siručić tada nije imao dozvolu za dodatni rad od svog poslodavca Doma zdravlja Kantona Sarajevo. Iako je maksilofacijalni hirurg, nije imao ni odobrenje Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo za estetske procedure injekcijama, ali Azri to nije rekao. Već u julu su zakazali korekciju podočnjaka, a potom i još jedan tretman u augustu. Tako je Azra za tri mjeseca triput bila na tretmanima različitim sredstvima: kasnije je od doktora saznala da joj je aplicirao botoks u tri regije lica, „Radiant“ filere i „Dermaheal dark circle solution“ revitalizirajući serum.

Azra se prisjeća da je tri tretmana kod dr. Siručića platila oko 1.500 KM. Cjenovnik i pojedinačne cijene tretmana nije vidjela ni na internetu ni u ordinaciji, a nije dobila ni račune.

Prema riječima dr. Musfahe Burgić, vlasnice Centra za estetsku medicinu i estetsku hirurgiju Tuzla, pacijenti iz klinike trebaju izaći sa kartonom u kojem su opisane sve procedure, svaki korišteni preparat sa stikerom i serijskim brojem, ubrizganom količinom i rokom trajanja. Prethodno bi o svemu trebali biti informisani, a prije zahvata bi trebali potpisali pristanak u kojem su opisane i moguće komplikacije.

„Ako želite raditi transparentno prema vašim pacijentima, shvatite da je to papir koji štiti pacijenta od vas kao ljekara, ali i štiti i ljekare od pacijenta. Prije operativnog tretmana, prije injektovanja filera, botoksa, prije bilo koje procedure, istinski, u mojoj ordinaciji pacijenti potpisuju pisani pristanak na datu proceduru”, kaže dr. Burgić.

Azra kaže da ona nije prošla takvu proceduru, niti je upoznata sa procesom, niti je išta potpisivala, a priznaje da sama ništa od toga nije ni pitala: “Ja, stvarno, iskreno, nisam pitala. Išla sam na povjerenje da doktor zna šta i koliko treba. Ne znam kako da Vam objasnim, jednostavno, vjerovala sam doktoru”.

Nakon tretmana je otputovala u inostranstvo kod rodbine. „Jedan dan se budim i ispod lijevog oka osjetim otok koji mi je bacao sjenu na oko“, prisjeća se Azra jezivog straha koji je tada osjetila.

Kako joj dr. Siručić nije dao karton sa opisima tretmana, ljekari u hitnoj nisu mogli mnogo pomoći jer nisu znali sastav ubrizganih preparata, a mast za otok i lijek protiv alergija nisu djelovali. Lice je sve više oticalo pa je otišla dermatologu koji joj je prepisao antibiotike i kortikosteroide te sugerisao pregled kod maksilofacijalnog hirurga. Troškovi pregleda i lijekova su brzo narasli do 4.000 KM.

„Treći dan, kako se terapija kortikosteroida smanjuje, ja osjećam da se otok ponovo vraća i da je to sad uhvatilo maha, kompletno lice.”

Po savjetu ljekara prekida sa kortikosteroidima i počinje sa novim antibioticima pa se stanje pogoršava.

„To veče ja osjetim da moje lice počinje da se deformiše, da poprima takve oblike da se ja više ne prepoznajem. Ne smijem da zaspim”, prisjeća se Azra sa suzama u očima. „Razmišljam: nalazim se vani, moj dio porodice je tu, umrijet ću, istraumirat ću ih.“

Kad su je ujutru ugledali, šokirali su se. „Tad sam vidjela strah koji nikad dotad nisam vidjela u osobi koju možda volim najviše na svijetu. Taj me je strah slomio”, kaže Azra.

Napisala je poruku doktoru Siručiću. Kaže da je u početku sumnjao na alergiju na prašinu, puder, maskaru i da nije vjerovao da su problemi nastali zbog tretmana.

Predložio joj je da stavlja hladne obloge i pitao da li joj doktori daju kortikosteroide.

„To je trebalo izdrenirati – imao sam ja takvih slučajeva… Trebalo bi bocnuti malo sterilnom iglom da se izdrenira. To je otok. Možeš li doći do sterilne igle?”, pisao je dr. Siručić, sugerišući Azri da sama probuši otok kako bi iz njega iscurila tečnost.

Azra je to odbila učiniti. Nekoliko dana je slala doktoru fotografije lica koje je svakim danom izgledalo sve gore. „Bili smo u kontaktu dok nisam došla u Bosnu i sve predala advokatu.“

Dr. Siručić, iako je rekao da hoće, nije govorio za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Inspektorima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo koji su po Azrinoj prijavi provjeravali njegov rad rekao je da mu je pacijentica rekla da je jednom išla u solarij, iako ju je upozorio da to ne radi, te da ne može znati da li je bila podvrgnuta estetskim tretmanima u drugoj ordinaciji.

Inspektorima je rekao da je pacijentica „odbijala upute da se obrati adekvatnom ljekaru za rješavanje komplikacija, te se nakon proteka dužeg vremena javila plastičnom hirurgu“, piše u izvještaju Kantonalne inspekcije.

Azra je po povratku u Sarajevo zatražila pomoć od dr. Amele Karabeg iz Poliklinike „Karabeg“.

„Slike koje ja imam su dramatične. Njeno lice je izobličeno − dva puta je ta veća glava sa potpuno nevidljivim očima i sa strašnim podlivima, nekim neidentifikovanim masama ispod lica”, kaže dr. Karabeg, dodavši da je to jedan od težih slučajeva koje je vidjela, piše CIN.

Čitavu priču pročitajte OVDJE.