Njegov život, iako prerano prekinut, ostavio je dubok trag u historiji odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Rođen daleko od Sarajeva, Zamo je svoj dom pronašao u gradu pod opsadom. Kada je počela agresija, nije tražio sigurnost, nego način da pomogne.

Na Hrasnom Brdu bio je među prvima koji su stali u redove odbrane. Njegova energija, odlučnost i spremnost da se uvijek nađe na prvoj liniji učinile su ga prirodnim vođom i osloncem saborcima.

U ratnim godinama predvodio je ljude kroz najteže bitke, dajući primjer vlastitim djelom. Bio je komandant koji nije samo izdavao naređenja, već je rame uz rame dijelio glad, hladnoću i opasnost.

Njegova pogibija tog 24. septembra 1994. godine na Čemerskoj planini bila je gubitak koji su osjetili i saborci i cijeli grad, ali istovremeno i trenutak kada je njegovo ime postalo dio kolektivne memorije.

Danas, nakon 31 godine, njegovi saborci, porodica i građani se okupljaju kako bi se prisjetili ne samo vojnika, nego i čovjeka - skromnog, vedrog i odlučnog.

Njegov mezar u Sarajevu svjedoči da je ovdje našao i dom i vječni smiraj. Cvijeće je danas u haremu Alipašine džamije položio i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović.

- Sjećanje na Zamu Dučića nije samo obaveza prema prošlosti. To je podsjetnik da sloboda nikada nije data, nego izborena i da iza svakog dana mira stoje ljudi koji su bili spremni dati najviše što imaju - poruka je s današnjeg obilježavanja.

Kolektivna je dužnost i obaveza svih nas da ime i djelo Zame Dučića ostanu živi među generacijama koje dolaze, kako bi naša mladost znala da je postojala hrabrost koja je branila njihove ulice, njihove škole i njihovu budućnost.

Ovaj heroj živi u našim pričama, u našim molitvama i u našoj zahvalnosti.

Zamo Dučić bio je komandant manevarskog bataljona 101. brigade i dobitnik najvećeg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan".

(NAP)