Kovačević kaže da čitajući presudu Evropskog suda za ljudska prava može primijetiti da nema pravnih argumenata koji bi podržali to što je u presudi rečeno, "jer je sasvim očito da se ovdje radi o pokušaju diskreditacije mene kao aplikanta, kroz niz netačnih i proizvoljnih tvrdnji".

- Nisam nikada zastrašivao bilo koga, pa tako ni visokog predstavnika, osim ako on ne misli da sam ja osobno organizator, a ja kažem da nisam i to ni na koji način, troje demonstracija ili protesta pred zgradom OHR-a.

Na jednom od protesta bio sam govornik, ali na način da sam interpretirao ono što je njemačka televizijska kuća ZDF prikazala u svojoj polusatnoj emisiji, govoreći o Christianu Schmidtu i njegovim ideološkim sklonostima.

Te detalje prenio sam shodno informacijama iz te emisije televizije ZDF. Ni na koji način nisam vrijeđao ili uputio bilo kakve ružne riječi prema niti jednom od troje predsjednika Velikog vijeća, ni u mojim javnim nastupima niti u mojim podnescima.

Ono što jesam uradio bio je zahtjev za izuzećem nekadašnje predsjednice Evropskog suda za ljudska prava, gospođe Siofre O'Leary, nakon što su mediji, a ne ja, prenijeli informacije o njenim sastancima sa premijerom susjedne zemlje, gdje sam izrazio sumnju u njenu eventualnu pristrasnost, što je u veoma čudnim proceduralnim okolnostima odbijeno - govori Kovačević.

Prema njegovim riječima, isto je radila i druga strana, koja je tražila izuzeće sudije Farisa Vehabovića, koji je u raznim medijima i od različitih političkih aktera pretrpio niz uvreda i o tome - niko ništa. To vrijeđanje sudije Vehabovića traje godinama, ne samo u ovome predmetu, i o tome opet - niko ništa iz Strazbura.

- Tokom postupka, uputio sam podnesak tadašnjem predsjedniku Evropskog suda za ljudska prava, gospodinu Marku Bošnjaku, sa zahtjevom da se ne uvaži mišljenje visokog predstavnika u svojstvu treće strane, jer je isti postupio izvan instrukcije predsjednika Suda da dostavi mišljenje na maksimalno 10 stranica teksta i da ne smije ulaziti u meritum predmeta.

Instrukcija je data u skladu sa Pravilima suda. Visoki predstavnik dostavio je 600 stranica i ulazio je u meritum predmeta, suprotno instrukciji predsjednika Suda, gdje sam iskazao bojazan u njegovu eventualnu pristrasnost, ali na primjeren način - bez bilo kakve insinuacije o mogućoj uvredi - ističe Kovačević.

U ovom predmetu, dodaje, promijenilo se troje predsjednika Velikog vijeća i nekoliko sastava tog istog Velikog vijeća, pa neka javnost sama zaključi šta se sve dešavalo i da li je to nešto normalno.

- Ako cijenjeni Evropski sud za ljudska prava, sve ono što je govoreno u medijima o ovome predmetu i od strane više novinara, meni stavlja na teret, što je netačno i neopravdano, onda se postavlja pitanje - čemu služe mediji i zašto se to povezuje sa mnom.

Osim toga, nigdje se ne navodi da su meni zimus upućene prijetnje smrću, baš radi ovoga predmeta, što sam uredno prijavio nadležnim policijskim organima. Gdje je o tome slovo u samoj presudi, u kojoj se tvrdi da ja nisam imao status žrtve, a prijećeno mi smrću.

Za dokazivanje statusa žrtve koristio sam presudu "Zornić", pa je gospođa Azra Zornić upravo iz toga razloga bila dijelom moga pravnog tima, jer sam koristio argumentaciju potpuno istovjetno kao i ona, dok je Sud govorio o presudi "Sejdić-Finci".

Dakle, meni se prijeti smrću i tome niko ništa, ali zato se na nivou insinuacija meni spočitava neko neprikladno ponašanje. Nevjerovatno, netačno i neodrživo. To nije u mojoj prirodi, niti sam tako vaspitavan.

O statusu žrtve, iscrpljenosti pravnih lijekova i da ovo nije "actio popularis", na javnoj raspravi govorio je drugi član moga pravnog tima prof. Joseph Marko, nekadašnji sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i eminentno evropsko ime iz oblasti ustavnog prava.

Niti jednog slova o tome, kao niti jednog slova iz mojih podnesaka, već samo argumenti druge i treće strane, koje su zajedno činile omjer 3:1 protiv mene. Baš sam imao fer i pravedan postupak - naglašava Kovačević.

Sâm Sud, nastavlja naš sagovornik, govori "da nisam dokazao diskriminaciju, koja je po definiciji - različit tretman u istoj stvari - što mislim da jesam, pa onda taj isti Sud konstatira da se izbori za Predsjedništvo i Dom naroda provode na različite načine u dva entiteta, gdje zapravo potvrđuje postojanje etnoteritorijalne diskriminacije, upravo prema mojim podnescima, ali konstatira da ja diskriminaciju nisam dokazao. Opet nevjerovatno".

- Na kraju, govori se da je ovdje riječ o "actio popularis" ili da sam ja ovo radio radi svih drugih, a da nisam bio osobno direktno pogođen, što je netačno, jer u svim svojim podnescima jasno dokazujem da je izbor za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine etnički i teritorijalno ograničen, te da sam pogođen jer ne mogu u cijelosti glasati za sve kandidate, a za kandidate za Dom naroda ne mogu nikako, niti su to indirektni izbori jer ne može indirektno izabrano tijelo provesti nove indirektne izbore i to po novim izbornim listama, koje sa nama glasačima nemaju nikakve veze.

Sve je ovo ukazano radi spornog člana 4.1 i člana 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji mi to oduzimaju aktivno biračko pravo, onako kako je to bilo u presudi iz avgusta 2023. godine - napominje Kovačević.

Ocjenjuje nevjerovatnim da je on za cilj imao nastojanje da izazove ustavne promjene, tako da se postavlja jasno pitanje - da li su i drugi apelanti Sejdić, Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić isto tako nastojali da svojim presudama iniciraju ustavne promjene

- Koja je tu razlika u odnosu na mene? Nikakva. Ponovit ću još jednom - diskreditacija mene nije pravni argument, posebno jer nisam nikoga zastrašivao, niti vrijeđao u svojim javnim istupima niti u svojim podnescima.

A rečenica Suda da od Vijeća ministara nije nikada obaviješten o odustanku od postupka, takva je zamjena teza, da je to jako, jako čudno.

Pa upravo je zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara, gospodin Zukan Helez, poslao dopis Evropskom sudu za ljudska prava, u kojem kaže da Vijeće ministara nije nikada razmatralo niti utvrdilo stav o tome da li uopće da ide u ovaj postupak, kao i javni istupi ministra Sevlida Hurtića koji je nastojao staviti to pitanje na dnevni red Vijeća ministara, ali mu nije dozvoljeno.

Niti slova o tom pismu gospodina Zukana Heleza, kao ni o pismu Evropskom sudu za ljudska prava od strane predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodina Željka Komšića, kojim je jasno Sudu kazao da je ustavna nadležnost Predsjedništva Bosne i Hercegovine da imenuje sve predstavnike države pred međunarodnim organizacijama, pa tako i agente Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Zar su ta pisma skrivena od drugih sudija ili je neko odlučio da nisu relevantna? Ako jeste, onda se postavlja pitanje - ko i zašto? Kad sve ovo pogledate, neka javnost zaključi sama šta se ovdje sve dešavalo i, posebno, ko je "kolovođa" u ovoj priči obaranja presude. A ima ih više - govori Kovačević.

Najzad, ističe apelant u svojoj opširnoj reakciji za NAP, pet izdvojenih mišljenja sudija Evropskog suda za ljudska prava govori da tamo ima i onih koji razumiju njegove namjere i barem su pažljivo pročitali njegovu argumentaciju.

- U prvostepenom postupku bilo je samo jedno izdvojeno mišljenje od 7 sudaca, što je 15%, dok je ovih 5 izdvojenih mišljenja u odnosu na 17 sudaca, nekih 30 %, što mi je za sada dovoljan pokazatelj opravdanosti moga predmeta i moje argumentacije - zaključuje Kovačević u izjavi za NAP.

(NAP)