Istina, Sud nije presudio, niti presudom sugerisao da Bosna i Hercegovina treba biti jedna izborna jedinica, koja bira ili jednog predsjednika ili u kojoj svi građani biraju svakog od ponuđenih kandidata za Predsjedništvo BiH, kako se to negdje od Kovačevićeve apelacije očekivalo.

I da je Sud tako presudio, to svakako ne bi značilo da će se sistem izbora državnog vrha promijeniti po mjeri zagovornika građanskog principa. Jer znamo da je provođenje presuda kompleksniji posao od njihovog iščitavanja.

Evropski sud je naime jasno poručio da nema mandat mijenjati Dejtonski poredak. Drugim riječima, Sud u Strazburu saopćio je da nema hrabrosti propisati izmjenu ustavne strukture koja je proizvod ratne realnosti. One ratne realnosti u kojoj se Bosna i Hercegovina uspjela odbraniti od dvostruke agresije.

Strazbur je ostao na Dejtonskom stanovištu o balansu između etničkog i građanskog. Taj balans nije samo dejtonska kategorija. Otkako postoji Bosna i Hercegovina kao moderna država, postoji i balans između etničkog i građanskog, saradnja ali međusobno nadgornjavanje dva koncepta.

Ako se pogledaju temeljni dokumenti Prve Republike, poput Deklaracija ZAVNOBiH-a, ako se pogleda referendumsko pitanje koje je iznjedrilo Drugu Republiku, jasno se na nivou koncepta primjećuje prisustvo i etničke i građanske komponente u ustavnom smislu.

Tri decenije postdejtonske historije donijelo je promjenljivu sreću za pristalice etničkog i građanskog koncepta. Klatno se za nijansu pomjeralo na jednu ili drugu stranu, ovisno od prirode intervencija Visokog predstavnika.

Nikada međutim nije narušen osnovni balans. Do narušavanja istog nije došlo ni nakon posljednje presude Evropskog suda. I dalje postoje realne šanse za jačanje kako ideje etničke podjele BiH tako i šanse za jačanje ideje građanske BiH.

U međuvremenu se dešava realan život, i bitke se vode svakodnevno, ali i kroz izborne cikluse. Stoga bi svi oni koji preferiraju građanski koncept sa sebe trebali zbaciti plašt malodušnosti te uvidjeti da utakmica nije ni izbliza završena.

Trebalo bi dakle uvidjeti da nas Strazbur upućuje na borbu unutar dejtonskog sistema, koja možda nije ravnopravna ali itekako daje šanse, pogotovo kada je u pitanju sam izbor državnog vrha.

Prema tome, izbor građanskog kandidata u Predsjedništvo BiH i dalje ostaje pitanje od ključnog značaja, posebno kada je riječ o izboru H kandidata.

(NAP)