Iako je još jednom dokazao da je politički diletant s agresorskim namjerama, Plenković u cijeloj priči nije jedini krivac. Po vertikali krivci su se sami poredali, od v.d. ministra sigurnosti Ivice Bošnjaka, koji je u javnosti priznao da je mimo zakona on potpisao odluku o ulasku Plenkovića mimo zvaničnih graničnih prelaza. Kriv je i direktor Granične policije BiH Mirko Kuprešaković, koji državnu granicu naše zemlje očigledno ne doživljava ozbiljno, pa je dopustio da Plenković postane jedan od rijetkih migranata koji sa zapada nelegalno ulaze u BiH.

Pitanje odgovornosti, političke i krivične mora biti potegnuto čim prije, jer je nedopustivo da se najviši dužnosnici naše države ovako odnose prema državnim pitanjima, a pitanje granice to jeste.

Razlozi (ne)otvaranja graničnog prelaza nisu pitanje kojim se treba baviti Plenković i zbog kojeg pokušava poniziti Bosnu i Hercegovinu. To je unutrašnje pitanje, a premijer Hrvatske ima dovoljno zvaničnih prelaza na koje može ući u Bosnu i Hercegovinu.

Migrantsko švercovanje ne priliči jednom premijeru, ali Plenković nas je naučio da on nikada nije ni bio nivo premijera, nego je prisiljen glumiti tuđmanovca usljed brojnih drugih nedostataka, a zarad politike HDZ-a. No, to su njegovi problemi.

Problem Bosne i Hercegovine je činjenica da oni koji su plaćeni i obavezni provoditi njene zakone to ne rade, već naprotiv, krše ih u najbezobraznijem mogućem modu.

Postavlja se pitanje preko kojeg će se graničnog prelaza vratiti Plenković i šta ako neka kantonalna policija u Federaciji odluči da provjeri legalnost njegovog boravka u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na to da je ušao ilegalno u našu državu, sigurno je da bi Plenković bio u problemu.

U problemu je i šef diplomatije Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, koji bi na ovo bahato ponašanje Plenkovića morao reagovati, ukoliko smije od Dragana Čovića.

Sumirano, incident u režiji Plenkovića samo je još jedan u nizu dokaza zbog kojih Bosna i Hercegovina mora preispitati odnose s agresorskom Hrvatskom, a probosanska politika s hrvatskom politikom u BiH, jer agresorski ciljevi očito ih nikada nisu napustili.

(NAP)