Za izvoznike u Evropsku uniju ovo znači dodatne troškove koji će posljedično i izvjesno smanjiti konkurentnost, poskupiti proizvode, a mnoge i potpuno ugasiti.

Lukavac cement posljednjih deset godina intenzivno radi na projektima energetske efikasnosti. Iako ne mogu proizvoditi bez emitiranja CO2, dio koji dolazi iz alternativnih goriva smanjili su za 25 posto.

"Mi smo ovdje zaista u ekologiju uložili sad već oko 30-ak miliona eura u filtere, u sistem samog monitoringa, u energetsku efikasnost tako da smo zaista na nivou dobrih europskih proizvođača po pitanju emisija CO2", kaže Stjepan Kumrić, generalni direktor Lukavac cementa d.o.o.

U Elektroprivredi Bosne i Hercegovine emisijama CO2 upravljaju kroz projekte izgradnje obnovljivih izvora energije – vjetroparkova i fotonaponskih elektrana.

"Oni ne proizvode energiju CO2 i postepeno će zamjenjivati proizvodnju iz Termoelektrana, koja u sebi sadrži emisiju CO2 i na taj način uticaćemo na smanjenje tog našeg karbonskog otiska i ublažavanje ovih finansijskih implikacija plaćanja taksi na CO2", ističe Anes Kazagić, pomoćnik generalnog direktora EPBiH za razvoj.

Karbonska taksa će za Elektroprivredu značiti dodatno opterećenje na poslovanje i troškove proizvodnje. Osim industrije cementa i električne energije, pogodiće još i proizvodnje željeza i čelika, vještačkih đubriva, aluminija i hidrogena.

"Po nekim procjenama, do 2030. godine bi trebali da platimo milijardu i 300 miliona KM, a po nekim manje pesimističnim procjenama 300 miliona KM ćemo morati da platimo da bismo izvozili u Evropu", kaže prof. Mirsad Đonlagić, stručnjak iz oblasti energetike

Bosna i Hercegovina u procesu energetske tranzicije kasni najmanje pet godina. Kompanije izvoznici se većinom oslanjaju na vlastite kapacitete u ovom procesu. Uvođenje karbon takse moglo bi biti pogubno za mala i srednja preduzeća.

(NAP / BHRT)