"Osjećam olakšanje, dugo smo čekali beogradsku premijeru. Vjerujem da ovaj film nije po svačijem ukusu. Ovo je jedan art film, a ja sam se trudila da priča u ovom filmu teče, da nema nekakvih filmskih intervencija da ugase pažnju publike. Ja sam zadovoljna, i sretna što mogu stvarati dalje", kaže glumica i dodaje: "Bilo je neprospavanih noći. Tako sam se tempirala kada je krenulo snimanje. Rekla sam sebi: Nemam nikakvog izgovora za umor i nedostatak inspiracije. Neke stvari nisam znala kako ću riješiti onda sam sjedila i smišljala. Ponosna sam na sebe što sam sve to uspjela uraditi, što imam toliko godina, a kao da sam na početku".

Mira je otkrila kako je bilo snimati intimne scene.

"Prije svega te scene se pažljivo pripremaju, tačno se zna ko šta radi. Ne postoji tu ništa spontano. U ovom filmu sam se trudila da imam kontrolu nad tim vizuelnim. Nije bilo neugodnosti, nikako, sve je to dio profesije. Gluma je veoma složena umjetnost, jer upotrebljavamo sebe, nekada to može da bude zamorno i neprijatno ako to radimo pod prisilom i okolnostima kada smo ugroženi i poniženi i to je jedan od razloga zbog koga se dogodi pobuna glumica svuda po svijetu, upravo zbog ugrožavanja dostojanstva. Ti kad se ogoliš, ne samo fizički pred kamerama, nego i emotivno, jedino što ti ostaje jeste da te ljudi koji rade s tobom poštuju - objašnjava glumica i nastavlja:

"Mi smo već radili u dva filma, prije ovoga. Upoznala sam jednog mladog glumca koji je posvećen i profesionalan, što je meni bilo i te kako važno, da on ne razmišlja o nekim drugim stvarima osim o svom liku. Imala sam povjerenja u njega, kao i on u mene, naročito kada se rade osjetljivije scene, gdje glumci moraju da se oslone jedni na druge. U tim trenucima glumci su ranjivi i ako nemaju oslonac u partnerima na setu, jako je teško. Užasno mi je kad slušam da su glumci morali igrati ljubavne scene, a ne podnose se. To mi je nestvarno. Njega cijenim i volim, divna je osoba".

'Majka Mara' donosi snažnu priču o Mari, uspješnoj poslovnoj ženi, skrhanoj zbog prerane smrti svog sina Nemanje. Emotivno se otuđuje i odbija komunicirati s porodicom i prijateljima. Nakon što upozna Milana, Nemanjinog bliskog prijatelja, u odnosu s njim pronalazi utjehu i mir. Kako se njih dvoje zbližavaju, otkriva se sve više činjenica o Nemanjinom životu i smrti, što Mari pruža priliku da se suoči sa vlasititim životom i emocijama.