Ahmedhodžić: Otac me više ne zove sine; Reprezentacija BiH? Amaterski rad i političke odluke
Nakon razgovora sa selektorom i direktorom saveza, dogovorili smo se da ću se vratiti u Englesku na pretrage. Čim sam sletio, nastao je pravi haos.
Anel Ahmedhodžić je sretan u Feyenoordu, ali i dalje nosi ožiljak iz vremena provedenog u reprezentaciji Bosne i Hercegovine
U razgovoru za De Telegraaf, defanzivac je prvi put otvoreno ispričao kako je došlo do njegovog raskida s nacionalnim timom.
- Nisam se mogao nositi s amaterskim načinom rada i političkim odlukama u reprezentaciji - započeo je Ahmedhodžić.
- Ponekad je sve izgledalo dobro, ali bilo je i razdoblja kada vidiš koliko je sve neprofesionalno. Selekcija igrača često nije imala veze s nastupima na terenu.
Na meti njegove kritike našlo se i medicinsko osoblje. Ahmedhodžić tvrdi da je njihov pristup bio čak i opasan:
- Imao sam povredu mišića i klub je poručio da ne mogu igrati. Ipak, morali su me pozvati i natjerali su me da sprintam dvadeset puta. Poslije toga sam pauzirao mjesec dana. Bila je potrebna magnetna rezonanca, ali su rekli da je dovoljan ultrazvuk.
Raskid je eskalirao kada je obznanjeno da defanzivac više neće igrati za Bosnu i Hercegovinu. Sve se dogodilo prije utakmice s Nizozemskom u Ligi nacija u Rotterdamu.
- Znao sam da ako budem igrao, riskirao bih dugu pauzu. Nakon razgovora sa selektorom i direktorom saveza, dogovorili smo se da ću se vratiti u Englesku na pretrage. Čim sam sletio, nastao je pravi haos. Stotine poruka od prijatelja i porodice. Svi su pitali zašto je selektor rekao medijima da sam odbio igrati za svoju zemlju.
- Telefon mi nije prestajao zvoniti. Čak su i moju suprugu napadali u medijima. Najgore je bilo s ocem - umjesto da mi povjeruje, rekao je: "Anel mi više nije sin, njegova žena se bavi crnom magijom." Bio sam šokiran. To je sve dodatno pogoršalo situaciju - iskreno je priznao Ahmedhodžić.
Nakon 24 nastupa za reprezentaciju, igrač Feyenoorda odlučio je staviti tačku na tu priču.
- Na svom prvom nastupu osjetio sam trnce po cijelom tijelu dok je svirala himna. Želio sam predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu. Ako moji sinovi jednog dana budu fudbaleri, nikada ne bih postupio kao moj otac - zaključio je Ahmedhodžić.