Gen se zove NOVA1, au našoj je vrsti nevjerojatno jedinstven. Dok gotovo svi drugi sisavci imaju istu varijantu NOVA1 u svom genetskom kodu, u ljudskoj verziji se vidi jedna promjena aminokiseline.

Ovo jedno, suptilno podešavanje možda je odigralo ključnu ulogu u porijeklu govornog jezika te širenju i opstanku Homo sapiensa, prema istraživačima sa Sveučilišta Rockefeller i Laboratorija Cold Spring Harbor u New Yorku.

Čak ni neandertalci i denisovci nemaju istu varijantu, što znači da je morala evoluirati u posljednjih nekoliko stotina tisuća godina, nakon što se naša vrsta odvojila od ovih izumrlih rođaka.
Drugi predloženi 'jezični geni', poput FOXP2, koji također čine da miševi drugačije cvile, nalaze se u DNK neandertalaca. Dakle, iako su vjerojatno također pridonijeli podrijetlu ljudskog jezika, možda nisu odgovorni za naš noviji evolucijski uspjeh.

Nije jasno kakve su nekada bile jezične sposobnosti naših izumrlih rođaka, ali ova se nedavna promjena pokazala vrlo uspješnom u ljudskom genomu.

U više od 650.000 sekvenci ljudske DNK istraživači su pronašli samo šest anonimnih ljudi koji nisu imali modernu varijantu NOVA1. Ništa se ne zna o ovim osobama.

Kada je riječ o podrijetlu složenog ljudskog jezika, NOVA1 je "novi klinac", rekao je genetičar Wolfgang Enard koji je radio na genu FOXP2 za Carl Zimmer za The New York Times.

"Ovaj gen dio je sveobuhvatne evolucijske promjene kod ranih modernih ljudi i nagovještava potencijalno drevno podrijetlo govornog jezika", kaže neuroonkolog Robert Darnell sa Sveučilišta Rockefeller, koji proučava gen i njegove veze s bolešću i intelektualnom funkcijom od ranih 1990-ih.

"NOVA1 može biti vjerodostojan ljudski 'jezični gen', iako je sigurno samo jedna od mnogih genetskih promjena specifičnih za čovjeka."