Hrvatska je igrala u spektakularnoj atmosferi, posebno protiv Slovenije, Mađarske i Francuske. Slovenska Ekipa pomno je pratila turnir u Hrvatskoj, posebno u Areni. Nakon pobjede Hrvatske nad Francuskom novinar Gregor Lisec nije bio oduševljen stalnim skandiranjem hrvatskih navijača Francuzima.

Novinar Ekipe: Nećemo biti veći katolici od pape, ali…

“Dragi Hrvati! Malo ste se, malo ste se… Zanijeli”, naslov je teksta u kojem piše o hrvatskom skandiranju protivnicima “malo vas je, malo vas je, pičkice”. Lisec se u tekstu divi atmosferi u Areni, no nije mu jasno zašto su hrvatski navijači konstantno vrijeđali protivnika te zaključuje da bi Hrvati trebali ostaviti druge na miru i uživati u svome uspjehu.

“Niko nije zviždao Slovencima i našoj himni nekoliko dana ranije, kad je moćna zagrebačka dvorana bila rasprodana i kad je Hrvatima bilo biti ili ne biti. Jednom-dvaput smo čuli skandiranje ‘malo vas je, malo vas je’, ali nećemo biti veći katolici od pape.

I to je dio kulture, k vragu. A ta bezobrazna poruka Hrvata Slovencima izazvala je tučnjavu igrača obje momčadi neposredno prije kraja prvog poluvremena. Dolaskom Francuza zavladala je opsjednutost. U zraku se osjećala čudna energija koja je nagovještavala ono što će uslijediti. Prava ludnica s eksplozijom entuzijazma. Ili bolje rečeno, njih nekoliko.

“Hrvati su igrali s pjenom u ustima i nožem među zubima”

Prva je uslijedila kada je službeni spiker nekoliko minuta prije početka utakmice objavio da je Zrinka Ljutić pobijedila u Courchevelu. Na parketu su se zatim nizali napadi jedan za drugim. Zvonimir Srna, Ivan Martinović, Marin Jelinić, Mateo Maraš i družina trgali su mrežu francuskog vratara koji nije bio ni T od Thierryja Omeyera.”

Dominik Kuzmanović, bivši štićenik Branka Tamšea, branio je kao lud. ‘Kuzma, Kuzma, Kuzma’, grmjelo je. Potom su uslijedile ratne, domovinske i domoljubne navijačke pjesme. Neopisivo, Srce vatreno, Moja Hrvatska, Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj, Neka pati koga smeta, Kako je dobro vidjeti te opet, Malo nas je, al’ nas ima, Lijepa li si, Thompson, Zaprešić Boysi, Daleka obala… DJ u dvorani pojačavao je zvučnike, spiker je animirao navijače i svi su bili u transu.”

“Iz Slovenije možemo samo skinuti kapu pred atmosferom u dvorani i igrom momčadi Dagura Sigurdssona. Svaka čast, teško je takvo što zamisliti na sunčanoj strani Alpa. Navijačka kultura iz Planice preselila se na tribine, barem za reprezentativne utakmice. Hrvati su igrali s pjenom u ustima, nožem među zubima, ako smijemo malo izaći iz sportskih okvira. Time su nadmašili sami sebe.”

“Dragi Hrvati, ostavite druge na miru”

“Ipak, pretjerano je bilo ono neumorno skandiranje Hrvata Francuzima. Suvišno. Nepotrebno. ‘Malo vas je, malo vas je, pičkice.’ To se orilo s usana tisuća Hrvata gotovo pri svakom francuskom napadu. Gospođa u kasnim sedamdesetima pokušavala je animirati publiku tim riječima. Kad smo to 39. put čuli u završnici utakmice, u 48. napadu Francuske, zapitali smo se:

‘Pa dobro, zašto ne biste radije uživali u svom uspjehu? Zašto iskaliti bijes na suparniku koji je utakmicu s Hrvatskom odigrao s velikim respektom, a nakon poraza još poštenije priznao da su domaćini bili jednostavno bolji i poželio im sreću u finalu? Čemu ovo opterećenje i odakle to dolazi?’

Dragi Hrvati, malo vas je, malo vas je… Imajte vjere. Uživajte u svom uspjehu. Ne zavaravajte se, pisac ovih redaka vam ne zavidi. Štoviše, vjeruje da vam velik dio Slovenije želi uspjeh. Zašto biste htjeli da susjedu crkne krava ako je jedna već umrla od raka? Uživajte u svom uspjehu. Vaš je. Ostavite druge na miru.”