Zahtjev za razvod je prema pisanju srbijanskih medija podnio u februaru.

Vijest o razvodu srbijanskim medijima je potvrdio i sam Jovanović.

"Tačno 25 godina bezuslovne ljubavi. Nešto se čovjeku desi što ne može da sanja, a ne da živi, a ja sam to živio. To mi je nešto najsvetije što imam i tako će biti dok dišem. Jelena mi je rodila četvero divne djece. Mene je kao čovjeka beskrajno inspirisala i ja samo o tome mogu da mislim i govorim. Te formalnosti me nikada nisu interesovale, nema veze i to je ok. Ja ne brojim vrijeme, zaista, valjda je svakome bilo očigledno da je ona moj svijet", kazao je, između ostalog, Jovanović.

USPON I PAD ČEDE JOVANOVIĆA

Jovanović je itekako poznat i u bh. javnosti, koja ga je većinski simpatisala iz prostog razloga što su njegovi stavovi bili drastično zdraviji od ostatka srbijanskog političkog establišmenta.

No, da se vratimo na same političke početke Čede Jovanovića.

Jovanović je 1996. bio jedan od lidera studentskog protesta protiv Slobodana Miloševića i krađe izbora u Beogradu, te osnivač Studentskog političkog kluba, koji se 1998. godine skoro pa kolektivno učlanio u Demokratsku stranku (DS) Zorana Đinđića. Jovanović je 2001. postao potpredsjednik stranke i jedan od najbližih Đinđićevih saradnika.

Jovanović je tada bio pun odlučnosti i elana kada je bila riječ o rušenju Miloševića i njegovog režima. Iako su demonstracije opozicije u Beogradu 1996. i 1997. na kraju propali, mladi Jovanović je iz toga izvukao ovu pouku, kako je tada rekao medijima: “Sve što nas ne ubije čini nas jačim. Bili smo odlučni do sada, ali se pokazalo da to nije dovoljno. Bit ćemo još odlučniji."

Nakon što je Milošević pokušao ukrasti još jedne izbore, udružena opozicija ga je uz pomoć SAD-a uspjela srušiti 5. oktobra, jednog od mitskih dana novije srbijanske historije. Jovanović je bio istaknuti član DOS-a, postao je šef kluba zastupnika DS-a u Skupštini Srbije, potpredsjednik Vlade Srbije a proslavio se u pregovorima o mirnoj predaji i izručenju Slobodana Miloševića. 

Bio je mlada zvijezda srbijanske političke scene.

Istovremeno je uspio zamjeriti se velikom broju ljudi, funkcionirajući u javnosti često kao Đinđićev "pitbull", uvijek spreman podsjetiti na zločinački karakter Miloševićeve politike prema BiH, Kosovu i Hrvatskoj. Dok su ga jedni slavili, drugi su ga mrzili kao izdajnika srpskog roda. Jovanović definitivno nije bio milosrdan prema eksponentima starog režima, žestoko se svađao s radikalima Vojislava Šešelja, socijalistima Ivice Dačića, konzervativcima Vojislava Koštunice, svima koji su po njegovom mišljenju stajali na putu bolje budućnosti Srbije. 

5. novembra 2005. godine, nakon što ga iz Demokratske stranke izbacuje novobeogradski ogranak ove stranke, osniva sa grupom istomišljenika Liberalno-demokratsku partiju (LDP).

Stranka je na početku bila velika nada liberalne, urbane Srbije, no Jovanović se uskoro posvađao s intelektualcima koji su podržavali LDP.

2012. godine je izjavljivao da je Republika Srpska "genocidna tvorevina", što mu je dodatno narušilo rejting.

Slobodni pad je nastavio koaliranjem sa Vukom Draškovićem i Srpskim pokretom obnove, a Jovanović je sve usamljeniji bio u svom LDP-u budući da su stranku napustili članovi Predsjedništva stranke Branislav Lečić, Nikola Samardžić, potrepdsjednik stranke Nebojša Ranđelović, Nenad Prokić, Zoran Vuletić...

U našoj javnosti se pamti i televizijski duel iz 2012. godine koji je Jovanović imao sa tadašnjim (a i sadašnjim) predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, što mu je u Bosni i Hercegovini donijelo popularnost.



Nakon toga je počeo koketirati sa Aleksadrom Vučićem, pa je 2014. godine izjavio da je tadašnji premijer Srbije prvi poslije Zorana Đinđića koji je ozbiljno progovorio o ekonomskim reformama.

Njegov LDP je na parlamentarnim izborima u Srbiji 2008. godine dobio 216.902 glasova, te je dobio 13 mandata u Skupštini Srbije. Na idućim izborima 2012. godine LDP je u koaliciji sa Draškovićevim SPO je osvojio 255.546, odnosno 19 mandata u srbijanskoj skupštini. Jovanović se lično kandidovao na predsjedničkim izborima u Srbiji i 2008. i 2012. godine. 

2008. godine je osvojio 5.34 posto, a četiri godine kasnije 5.03 posto.

Na parlamentarne izbore 2016. godine je izašao sa Borisom Tadićem i njegovim Savezom za bolju Srbiju, istim onim Tadićem koji ga je izbacio iz Demokratske stranke. U koaliciji su još bile dvije stranke - Liga socijaldemokrata Vojvodine i Socijaldemokratska stranka. Osvojili su 189.564 glasova i 13 mandata u poslaničkim klupama Skupštine Srbije.

Izbori 2020. godine u Srbiji su značili za LDP i konačni kraj. Osvojili su nešto preko 10 hiljada glasova, te nisu prešli cenzus. Neuspjeh i pad broja glasača su doživjeli i na svim narednim izborima u Srbiji.

Jovanović danas često gostuje po Vučićevim režimskim medijima, a nedavno se oprostio od kontroverznog srbijanskog političara Dragana Markovića Palme, dugogodišnjeg "gospodara života i smrti" Jagodine. U komentarima mu spočitavaju da se nije oglašavao po pitanju tragedije u Novom Sadu kada je nakon pada nadstrešnice život izgubilo 15 ljudi.



2019. godine ga je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić imenovao za svog savjetnika. Prethodno je Jovanović učestvovao u predizbornim kampanjama Demokratske fronte.



On je posao savjetnika obavljao bez naknade.

Nakon što je Komšić reizabran na Općim izborima u našoj zemlji na istu poziciju, Jovanović više nije bio savjetnik člana Predsjedništva BiH.

Iako ta informacija nije zvanično dostavljena medijima, pretpostavlja se da je tako odlučeno zbog niza skandala Čede Jovanovića.

U julu 2020. godine je u alkoholiziranom stanju teniskim reketom na Novom Beogradu pretukao vlasnika privatne klinike za fizikalnu terapiju.

Godinu dana kasnije, u srbijanskim medijima je objavljena vijest da je udario komšiju zbog parking mjesta. U javnosti se i proširio snimak incidenta.



Malo prije toga je napravio još jedan incident kada je razbio staklo na lokalu brze hrane na Novom Beogradu.



U prošlogodišnjem intervjuu za Alo.rs je potvrdio da je probao drogu.



(Ajdin B.)