U sudnici je svjedočila sudska vještakinja za neuropsihijatriju dr. Aneta Lakić, koja je iznijela nalaze psihijatrijskog vještačenja dječaka.

Prema njenim riječima, dječak je bio potpuno svjestan svojih postupaka, ali nije pokazao kajanje. Navodno je izjavio da "ne bi to uradio da je znao posljedice", ali bez osjećaja krivnje. Vještakinja je istakla da koristi odbrambene mehanizme kako bi izbjegao neugodna pitanja, prekida razgovore i traži svog doktora.

Također je naveo da se osjeća sigurno jer zna da "neće odgovarati" zbog svoje dobi, i jer je, kako kaže, "zaštićen od osvete roditelja žrtava".

Iz nalaza proizlazi da je bio inspirisan slučajevima masovnih ubistava u SAD-u, a neko vrijeme je, prema vlastitim riječima, želio postati "psihopat". Prema dostupnim podacima, pretraživao je informacije o doživotnoj i smrtnoj kazni te očekivao da će u zatvoru imati "mir i knjige".

Od porodičnih odnosa, najbliži mu je, kako je rekao, ujak i baka, dok ostatak porodice opisuje kao "uklet". Vještakinja je dodala da je dječak davao neistinite informacije o svom zdravlju, navodeći, na primjer, izmišljenu astmu i smrt djeda kako bi izbjegao školu.

Na pitanje zašto nije razgovarala s roditeljima, dr. Lakić je objasnila da bi to kompromitovalo objektivnost nalaza, jer je cilj bio procijeniti dječakovo psihičko stanje u trenutku počinjenja zločina.

Sudski postupak protiv roditelja se nastavlja.