Saobraćajna nesreća u kojoj je poginula maloljetna Andrea Bojanić dogodila se u Ustaničkoj ulici, nedaleko od njenog stana. Te kobne večeri vraćala se kući, a dok je prelazila ulicu, na nju je svojim džipom naletio tada 19-godišnji Aleksandar Mitrović, sin vlasnika TV Pink Željka Mitrovića.

Tužiteljstvo je u optužnici opisalo da je Mitrović vozio BMW džip, inače u vlasništvu "Pinka", brzinom većom od 80 kilometara na sat, te da je uslijed silovitog udarca nesretna tinejdžerka odletjela gotovo 30 metara. Da tragedija bude još veća, Mitrović se nije zaustavio niti pokušao pomoći, već je nastavio dalje. Policija koja je stigla na mjesto nesreće nije mogla testirati vozača na alkohol ili drogu jer je pobjegao.

Uslijedilo je suđenje koje je trajalo godinama. Pitanja su se postavljala oko toga kojom je brzinom vozio Mitrović, na koji način je Andrea prelazila ulicu, je li pretrčavala, je li semafor bio na crvenom svjetlu. Proveden je veći broj vještačenja; čak je jedan vještak pokušao podvaliti nalaz, falsificirajući obdukcijski list i navodeći povredu potkoljenice koje žrtva nije imala, s namjerom da dokaže da je tinejdžerka pretrčavala ulicu.

Unatoč činjenici da je pobjegao s mjesta nesreće ne zaustavljajući se, te da je prvobitno bio optužen i za neukazivanje pomoći nakon nesreće, to je djelo zastarjelo. Naime, za neukazivanje pomoći u saobraćajnoj nesreći prijeti kazna do tri godine zatvora. Apsolutna zastara nastupa nakon dvostruko duljeg razdoblja od najviše moguće kazne, dakle šest godina. To se dogodilo neposredno prije izricanja prvostepene presude.

Tom presudom Aleksandar Mitrović osuđen je na 11 mjeseci kućnog pritvora i izrečena mu je zabrana upravljanja vozilom na godinu dana. Podsjetimo, za krivično djelo koje mu je stavljeno na teret bila je predviđena kazna od jedne do osam godina, a tužitelj Saša Milijanović zatražio je ukupno dvije godine zatvora za tada već 26-godišnjeg Mitrovića.

Ipak, kazna je bila dvostruko blaža. Uslijedila je žalba, pa je Apelacijski sud sa 11 mjeseci kaznu povisio na godinu dana kućnog pritvora, a zabranu vožnje produžio na dvije godine. Trajanju sudskog postupka doprinijela su brojna odgađanja, nepojavljivanje vještaka i svjedoka na sudu, te se čini da su proces maratonskim učinila i brojna vještačenja.

Danko Cvejić, advokat oca pokojne Andree, u završnim riječima rekao je da činjenica da postupak traje već sedam godina znači "da pravda nije i neće biti zadovoljena", te da je tužilaštvo tražilo blagu kaznu za Mitrovića.

"Andrea je udarena na pješačkom prijelazu, izula se iz patika i odbačena je 30 metara od prijelaza na kojem je na nju naletio BMW vozeći dvostruko brže od dopuštenog", istaknuo je Cvejić. Osvrnuo se i na argumentaciju obrane, koja je tvrdila da je pokojna Andrea Bojanić pretrčavala cestu i tako izazvala nesreću.

"Andrea Bojanić nije kriva za svoju smrt, nije samoubica i nije se kretala brzinom svjetskog rekordera u trčanju; nije uzrok ove nesreće kako joj se pripisuje u ovom postupku", rekao je tada advokat. S druge strane, Aleksandar Mitrović cijelo vrijeme je tvrdio da nije kriv i da mu je nesreća potpuno promijenila život.

"Nisam kriv i život mi se iz temelja promijenio nakon ove nesreće. Jako mi je žao zbog svega što se dogodilo", kazao je Mitrović. Advokati odbrane tvrdili su da je Mitrović pobjegao s mjesta nesreće jer je bio u šoku, te da se nekoliko sati kasnije predao policiji – tada je u policijsku postaju došao s ocem Željkom Mitrovićem.