Ursula von der Leyen u svojoj objavi na društvenim mrežama, fokusirana je na obaveze Srbije koje mora popraviti, te nedostatke iz oblasti u kojima EU očekuje napredak od teme zemlje.

Ona direktno ističe važnost ubrzanja reformi, navodeći posebno vladavinu prava i slobodu medija, dvije tačke na kojima Brisel već godinama vrši pritisak na Srbiju.

U njenoj poruci vidljivo je insistiranje na tome da se Srbija uskladi sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, što uključuje zahtjev za jasniji stav prema Rusiji.

Takođe je naglasila smanjenje energetske zavisnosti od Rusije i podsjetila da je nepouzdanost te zemlje “više puta demonstrirana”.

Ursula govori o geostrateškom značaju proširenja, ali naglašava da napredak Srbije i dalje zavisi od reformi i političkog usklađivanja.

Ipak, Vučićeva verzija istog susreta ima potpuno drugačiji ton.

U njegovoj objavi dominiraju izrazi zahvalnosti i isticanje "iskrene podrške" EU Srbiji.

Vučić piše o gostoprimstvu, partnerskim odnosima i evropskom putu Srbije kao da se radi o procesu koji se odvija bez većih prepreka.

On navodi da je Srbija "pouzdan i odgovoran partner EU" i tvrdi da država dosljedno ispunjava svoje obaveze, ali ne spominje nijedan konkretan segment u kojem EU traži ubrzanje reformi.

Pitanja slobode medija i vladavine prava potpuno izostaju iz njegovog saopštenja. Ne pominje ni usklađivanje spoljne politike sa EU, a u dijelu o energetici fokus stavlja na "energetsku sigurnost i stabilnost Srbije", dok u potpunosti izostavlja ključni element koji Ursula naglašava, zavisnost od Rusije.

Ursula upozorava na probleme, Vučić govori kao da problema nema.

Ursula insistira na reformama i političkom usklađivanju, a Vučić se predstavlja kao da je Srbija već ispunila očekivanja.

Rezultat je da dvije poruke djeluju kao da dolaze sa dva različita sastanka, iako je riječ o istim razgovorima, zahvaljujući Vučićevoj "obradi teksta" nakon razgovora u Briselu.