Američka ambasadorica u Hrvatskoj Nikol Mekgrou (Nicole McGraw) imala je uvodno obraćanje, ponovivši stav Sjedinjenih Američkih Država ranije iznesen na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.

- Amerika više neće graditi nacije ili snažno intervenirati. Sada je vrijeme da djeluju domaće vlasti. Želimo da se te vlasti odmaknu od krize i rade na prosperitetu svih ljudi, kroz kompromis i saradnju. Narodi ovise o volji svojih lidera. Spremni smo raditi s onima koji su spremni na "praktičnu realnost" - naglasila je Mekgrou.

Za nju su pomaci po pitanju projekta za izgradnju plinovoda Južna interkonekcija pokazatelj da vlast u Bosni i Hercegovini može praviti pomake. Također je ponovila da je ovaj projekat prioritet za SAD i da pažljivo prate njegovu realizaciju. U završnici obraćanja istakla je da je Amerika povukla sankcije zvaničnicima Republike Srpske zbog toga što je skupština ovog entiteta povukla antidejtonske odluke.

Obraćanje Mate Granića
Poslije obraćanja ambasadorice McGraw, učesnici panela su, pod moderiranjem Ivana Šimonovića, glavnog pravnog savjetnika Hrvatske u dejtonskim pregovorima, iznijeli svoja iskustva.

Prvi se obratio Mate Granić, hrvatski ministar vanjskih poslova 1990-ih, koji je govorio o odnosima Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini tokom rata:

- Vašingtonskim sporazumom je u 24 sata okončan rat između Bošnjaka i Hrvata. Dva pitanja su bila ključna, a to su kantonalizacija Federacije Bosne i Hercegovine, a drugo pitanje je bilo pitanje jednakopravnosti svih naroda. Bili su teški pregovori s (bivšim premijerom Bosne i Hercegovine) Harisom Silajdžićem. Pregovore smo okončali uz pomoć SAD-a. Primjena sporazuma je bila veoma dobra, uz pomoć SAD-a, Turske i Njemačke - podsjetio je.

Granić se osvrnuo na 1994., kada je Bihać bio gotovo pod potpunom blokadom:

- Ministar (vanjskih poslova Bosne i Hercegovine) Muhamed Šaćirbegović mi je pisao i zvao mnogo puta. (Hrvatski ministar odbrane Gojko) Gušak mi je jedne večeri rekao: 'Ok, model jedino može biti koridor na granici između dvije države. S (američkim) ambasadorom u Hrvatskoj Peterom Galbraightom smo razgovarali i rekao je da je to u redu. Tuđman mi je kazao da moramo biti oprezni i spremi na oslobađanje cijelog hrvatskog teritorija' - ispričao je.

Kontakt grupa, koju je činilo nekoliko značajnih država uključeno u okončanje rata, kasnije je održala sastanak na kojem je rečeno, kako tvrdi Granić, da će Bosna i Hercegovina biti država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, što su podržale i SAD i Rusija.

- Nakon toga nije bilo mnogo razgovora. Nakon tragedije u Srebrenici, turski predsjednik Sulejman Demirel je želio odmah vidjeti predsjednika Tuđmana. Imali smo sastanak 17. jula. Bili smo spremni pomoći Bošnjacima. Poslije toga sam pripremio Splitsku deklaraciju (kojom je definirana vojna saradnja Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane u Bosni i Hercegovini). Razgovarao sam s (predsjednikom Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alijom) Izetbegovićem i rekao sam da od Tuđmana zatraži vojnu intervenciju, a 24 sata poslije je počela zajednička vojna akcija - ukazao je.

Prema njegovim riječima, bili su 20 kilometara od Banje Luke kada im je tadašnji američki državni sekretar Voren Kristofer kazao da se moraju zaustaviti. Granić ga je pitao zašto, na šta mu je Kristofer odgovorio da će veliki broj Srba morati izbjeći iz Bosne i Hercegovine u Srbiju:

- Kazao sam Kristoferu da ne mogu odlučiti, ali da ću razgovarati s Tuđmanom koji je to prihvatio jer su SAD glavni strateški partner - dodao je.

Obraćanje Muhameda Šaćirbegovića

Bivši ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhamed Šaćirbegović naglasio je da je Vašingtonski sporazum bio ključan za uspostavljanje mira i prilika za kantonizaciju cijele zemlje.

Smatra da Bosna i Hercegovina nije bila ta koja je odbila Vance-Owenov plan:

- Taj plan je odbila Banja Luka, odnosno Pale, odnosno Beograd. Jedna od poteškoća je bila u aprilu 1993. kada je lord (David) Owen (britanski diplomat) došao u Zagreb da se izvrši pritisak na Beograd da prihvati plan. Tuđman je kazao kako misli da je plan mrtav. Ne mislim da je taj plan bio superioran u odnosu na Dejton. Izetbegović je isto to mislio. Kantonizacija je propuštena prilika i zbog toga imamo probleme koje imamo", ocijenio je Šaćirbegović.

On je također upozorio da ruski predsjednik Vladimir Putin vidi Dejtonski mirovni sporazum kao model da Ukrajinu zadrži zamrznutom. Upozorio je na rizike postojanja tri entiteta, uključujući mogućnost da mnogi Hrvati budu zapostavljeni.

Obraćanje Miomira Žužula

Predstavnik Hrvatske u Kontakt grupi Miomir Žužul govorio je o ulozi SAD-a u okončanju rata:

- Sve dok se SAD ne uključe, nema rješenja. Tako je bilo u 20. stoljeću i izgleda da je tako u 21. stoljeću. Zašto SAD uvijek kasne? Kasnile su u Prvom, u Drugom svjetskom ratu, kasnile su tokom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tuđman je to prepoznao odmah, prije ostalih, da bez uključivanja Amerike neće biti rješenja - istakao je.

Napomenuo je da je svijet tokom disolucije Jugoslavije bio zaokupljen drugim stvarima, prije svega šta će biti sa Sovjetskim Savezom:

- Administracija bivšeg američkog predsjednika Džordža Buša starijeg se bavila drugim stvarima. Ta administracija je imala jak vanjskopolitički tim koji se nije bavio time šta se događa u Jugoslaviji - dodaje.

Naglasio je da je CIA 1988. procijenila da bi raspad Jugoslavije mogao biti krvav, a da je tadašnji sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov bio za opstanak Jugoslavije jer se brinuo šta će biti s njegovom zemljom. Taman kada se Bušova administracija počela uključivati u rješavanje ratova u Jugoslaviji, toj administraciji je istekao mandat.

Obraćanje savjetnika bivšeg turskog predsjednika

Mehmet Ali Bajar, savjetnik bivšeg turskog predsjednika Demirela, istakao je da se Demirel prvi suprotstavio hororu u Bosni i Hercegovini kada su evropski lideri zašutjeli.

Osvrnuo se na sastanak Demirela i predsjednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića 1992. u Turskoj:

- Ipak, shvatio je da se Milošević neće urazumiti i da se mora nešto poduzeti. Demirelov doprinos je bio ključan - dodaje.

Citirao je riječi bivšeg turskog predsjednika upućene američkom predsjedniku Bilu Klintonu tri dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma:

- Ako svijet želi mir na Balkanu, postoji samo jedan mogući način, a to je da balkanske države, posebno Hrvatska i Bosna i Hercegovina, jednom zauvijek budu dio Evropske unije. Ovo je tri dana poslije Dejtona. Ovo je bilo vizionarski - naglasio je.

Bayar je zaključio da je Hrvatska sačuvala ponos Evrope onda kada je "Evropa pala na ispitu".

Obraćanje njemačkog vojnog analitičara

Njemački vojni analitičar i bivši šef kancelarije Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini Aleksander Roter govorio je o dešavanjima uoči genocida u Srebrenici:

- Niko nije anticipirao da će se dogoditi genocid. Ipak, bilo je dobro znano da su Srbi to planirali, obavještajni podaci, kao i UN-ovi izvještaji su govorili da bi se to moglo dogoditi. U izvještajima se spominje masovni transport opreme na granici između dvije države, ne toliko ljudstva. (UNPROFOR-ov general Rupert) Smit je sreo (osuđenog ratnog zločinca) Ratka Mladića u Vlasenici. Tada mu je Mladić rekao da žele osvojiti Srebrenicu - ispričao je.

Podsjetio je da se Vojska RS-a 7. jula 1995. počela koncentrisati oko Srebrenice, a NATO je bio na "stand byu":

- NATO je imao spremnih 60 aviona koji su čekali zeleno svjetlo iz UN-a. Nizozemski bataljon u Srebrenici je pet puta prije 11. jula tražio zračnu intervenciju i svaki put su odbijeni. Nizozemski komandant je napravio plan odbrane dva dana prije pada Srebrenice. Dobili su naredbu da uzvrate ako Srbi napadnu i da zatraže zračnu podršku - dodaje.

UN-ova komanda u Sarajevu poslala je fax Mladiću i generalu VRS-a, osuđenom ratnom zločincu, Zdravku Tolimiru, da ako napadnu UN biće bombardovani. Na to su upozoreni i u telefonskom pozivu:

- Bilo je kristalno jasno da Srbi 10. jula napreduju. Tada su Nizozemci tražili podršku i ništa se nije dogodilo. Srbi su u konačnici ušli u Srebrenicu bez borbi i Nizozemci su ostali bez podrške. NATO komandant je pozvao UN-ovog generala Bernarda Janviera u Zagrebu i pitao ga zašto ne odobri zahtjev nizozemskog bataljona i nije bilo odgovora. To je bio kraj Srebrenica, a to je bilo lako spriječiti - konstatirao je.

Rhoter smatra da je vojna operacija na Kupresu bila osnova za sve ostale operacije oslobađanja teritorija u BiH i Hrvatskoj jer se tada promijenila ravnoteža moći.

Osvrnuo se i na izostanak akcije u Banjoj Luci:

- Kada je NATO-ov general Vesli Klark posjetio (hrvatskog ministra odbrane Gojka) Šuška, Šušak je kazao koliko su blizu Banje Luke. Šušak je rekao da će za 20 sati preuzeti Banju Luku - ispričao je.

- Pretpostavljam da je to učinjeno jer su Amerikanci željeli da Bosna i Hercegovina ostane multietnička zemlja, da Srbi ostanu u Bosni i Hercegovini i da budu jedan od tri konstitutivna naroda. Milošević je govorio da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) u očajnom stanju. Kazao je: 'Šta će biti ako nas bosanska armija napadne? Dogodit će nam se ono što se dogodilo Iraku u Zaljevskom ratu' - ukazao je Rhoter.

Obraćanje hrvatskog penzionisanog generala

Penzionisani general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić istakao je da je situacija s Bihaćom bila takva da su osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić i Mladić tvrdili da pobjeđuju u ratu.

Govoreći o razlozima izostanka vojne operacije u Banjoj Luci, naglasio je da niko nije bio spreman na veliki broj izbjeglica. Podsjetio je da je američki glavni pregovarač u Dejtonu Richard Holbrook u svojoj knjizi "Završiti rat" napisao da bi bilo 200 hiljada izbjeglica.