Prije manje od šest mjeseci srušen je al-Assad i promijenjen je Bliski istok. Rusija bi mogla ostati bez svoje jedine pomorske baze na Mediteranu, Iran je potisnut iz Sirije, libanski Hezbollah je izgubio kopnenu vezu sa Teheranom preko Iraka, a veliku pobjedu su upisali svi oni koji su rušili al-Assada. To se prvenstveno odnosi na većinu država Zapada, Izrael i na koncu Tursku, koja može izvuči više od ostalih u novom preslagivanju na Bliskom istoku.

Zadnji dani vlasti Josepha Bidena, čekajući da dužnost preda nasljedniku, obilježeni su al-Assadovim padom. Biden je predsjednik u čijem je mandatu poražen veliki neprijatelj Washingtona, nakon što su to pokušali brojni stanari Bijele kuće, uključujući Trumpa u njegovom prvom mandatu.

Trump i Sirija

Trump je u prvom mandatu naredio napade na Siriju, a američka vojska je ranije došla u tu državu pod objašnjenjem da se bori protiv ISIL-a. Ispostavilo se da je Washington tako vojno ojačao Kurde i izgradio vojnu bazu Al-Tanf na tromeđi Sirije, Iraka i Jordana, spriječivši Damask da izbije na državne granice. Na sjevernoj granici, američke baze štitile su Kurde od napada Turske.

U novom mandatu Trump se opet bavi Sirijom. Biden mu je ostavio čiste pozicije. Američki mediji su mjesecima prije predsjedničkih izbora pisali da će on po povratku u Bijelu kuću povući vojsku iz Sirije. Sada ima priliku da povlačenje izvrši još jednostavnije i da pri tome nešto dobije zauzvrat.

U kompleksnoj geopolitičkoj igri, koja uključuje Izrael, Iran, Rusiju, Liban, Jordan i Irak, Trump će posebnu pažnju posvetiti savezničkoj Turskoj, članici NATO-a. Dogovor sa Ankarom mogao bi popraviti neke američke pozicije na Bliskom istoku i dodatno približiti Tursku. Trump posebno računa na dobre lične veze sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.

Prošle sedmice Washington je najavio povlačenje dijela svojih snaga iz Sirije, nakon što je vlast u Damasku, bliska Turskoj, dogovorila sa Kurdima da im predaju naftna polja na upravljanje, kao i branu Tishrin na rijeci Eufrat. SAD će u Siriji ostaviti oko hiljadu vojnika, a otprilike toliko povući.

Pristanak Kurda da vitalne objekte preda Damasku nije mogla proći bez američkog pristanka. Kurdi znaju da ih samo Sjedinjene Države mogu zaštititi od Turske, koja neke od njih tereti za terorizam. To se posebno odnosi na Radničku partiju Kurdistana (PKK), koju i Washington drži za terorističku, ali njeni elementi bili su dio Sirijskih demokratskih snaga (SDF) u ratu protiv ISIL-a.

Tursko prisustvo u Siriji i brige Izraela

Trumpova odluka da sirijske Kurde postepeno utapa u novu sirijsku vladu i da Damask ima veći uticaj na teritorijama na kojima godinama nije imao prisustvo, znak je njegovog povjerenja u odnose sa Erdoganom, uprkos protivljenju Izraela koji se opire jačanju turskog prisustva u Siriji.

Trump je prošle sedmice rekao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu da „mora biti razuman“ u vezi s bilo nesuglasicama s Turskom o Siriji i hvalio svoje lične veze sa Erdoganom.

„Bilo koji problem koji imaš s Turskom, mislim da ga mogu riješiti. Mislim, sve dok si razuman, moraš biti razuman. Mi moramo biti razumni“, rekao je Trump u Ovalnom uredu gdje je ugostio Netanyahua. „Bibi, ako imaš problem s Turskom, stvarno mislim da ćete to moći riješiti. Znaš, imam jako dobre odnose s Turskom i s njihovim liderom i mislim da ćemo uspjeti to riješiti. Tako da se nadam da to neće biti problem. Ne mislim da će to biti problem“, dodao je, koristeći nadimak izraelskog premijera.

Netanyahuovo opiranje turskom prisustvu nije slučajno. Turska navodno razmatra uspostavljanje svojih zračnih vojnih baza kod Hame i Palmire, u centralnom dijelu Sirije. Nekoliko dana prije navodne posjete turskih stručnjaka tim bazama, Izrael je iste bombardovao. Izraelu smeta tursko prisustvo, posebno jer bi Turska tako mogla kontrolisati još veći dio vazdušnog prostora Sirije, što bi u određenom trenutku mogla biti prepreka izraelskim snagama da djeluju kao do sada.

Ipak, zvanična interpretacija Tel Aviva je da bi prisustvo turske vojske moglo dovesti do incidenata između dvije vojske. Washington je pokušao smiriti svog najbližeg saveznika, rekavši da s Turskom trebaju stalni kanali komunikacije da bi se to izbjeglo. Middle East Eye je izvijestio da je Turska poručila Washingtonu da oni slične kanale komunikacije u Siriji imaju sa Sjedinjenim Državama, Rusijom, Iranom i da im neće biti problem da naprave još jedan sa Izraelom.

Kakva će biti sudbina sirijskih Kurda za sada nije jasno. Turska ne želi da ima naoružane Kurde na svojim granicama, a nova vlast u Damasku nastoji da povrati kontrolu nad čitavom Sirijom. Tokom rata u Siriji Kurdi su bili način da Sjedinjene Države, bez poziva zvaničnog Damaska, dođu na sirijsku teritoriju i zaštite kurdske snage od napada Turske, Sirije, Rusije ili Irana. Tel Aviv ne želi da se u Siriji smanji američko vojno prisustvo, a neki u Izraelu decenijama predlažu približavanje Kurdima, kao mogućim strateškim partnerima na Bliskom istoku.

Nova Sirija

Ahmed al-Sharaa, bivši pripadnik Al-Qaede i ISIL-a, došao je na vlast u Damasku i za Zapad i gotovo sve sirijske susjede prihvatljiviji je od sekularnog al-Assada. Posljednjih mjeseci al-Sharaa posjećuje i prima posjete, uključujući sa Zapada, koji ga je godinama držao za teroristu.

Sada je al-Sharaa sagovornik Zapadu, pa se u Damasku smjenuju američke, njemačke, francuske i mnoge druge delegacije. Evropska unija najavljuje pomoć Siriji, a Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo počeli su skidanje sa lista sankcija novih sirijskih vladara i same vlade u Damasku.

Al-Sharaa je rekao da želi da se Sirija obnovi i da ne želi ratove sa susjedima. Nije odgovorio ni na izraelsku okupaciju dijela sirijske teritorije. Prema njemu, jedini problem koji Sirija ima u odnosima u regiji je uticaj Irana.

Čini se da al-Sharaa tu ne planira stati, ako je vjerovati američkom republikanskom predstavniku Coryju Millsu, koji je prije nekoliko dana iz Damaska, sa sastanka sa novim sirijskim predsjednikom ponio pismo Trumpu. On je sa kolegom Marlinom Stutzmanom razgovarao sa sirijskim vođom koji je, prema izraelskim medijima, izrazio spremnost da pod određenim uslovima Siriju priključi Abrahamskim sporazumima, odnosno da prizna Izrael.

Spremnost novih sirijskih vlasti da razgovaraju sa svima i spremnost drugih da ih saslušaju ukazuje na novu dinamiku odnosa na Bliskom istoku. Taj politički stav uslovljen je i činjenicom da je Sirija razorena, da im treba strana pomoć i da žele da se uklone sankcije Siriji. Kako su Iran i Rusija potisnuti iz Sirije, onda je Washington jedina moguća adresa na koju se mogu obratiti.

Sudbina Sirije biće određena ukupnim odnosima na Bliskom istoku. Porazom Irana i Rusije u Siriji, Turska i Izrael imaju priliku da prošire uticaj. To se događa u vremenu kada Washington vrši pritisak na Teheran da potpišu sporazum o iranskom nuklearnom programu.

Washington traži partnere koji će preuzeti dio američkih pozicija na Bliskom istoku, jer se najveća svjetska sila želi posvetiti obračunu sa Kinom. Čini se da Trump računa i na Erdogana. Tako Sirija postaje dio bliskoističnog mozaika u nastajanju. Istovremeno, ta država postaje polje na kome dva predsjednika testiraju svoje lične odnose i dodatno jačaju strateške veze dvije prijateljske države.

(NAP)