Prema planu koji je još u razradi, misiju bi trebalo da čini oko 5.000 vojnika iz više zemalja, uz zadatak da spriječe sigurnosni vakuum nakon završetka sukoba i početka obnove Gaze. Iako je Turska ponudila svoje trupe i logističku podršku, izraelska vlada se tome otvoreno usprotivila, navodeći „nedostatak povjerenja“ prema administraciji predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana.

Američki državni sekretar Marco Rubio izjavio je da je glavni uslov za formiranje multinacionalne snage „zadovoljstvo Izraela nacionalnim sastavom trupa“. Time je, prema analitičarima, Washington faktički dao pravo veta izraelskoj strani.

„Ova misija može uspjeti samo ako Izrael ima povjerenje u njene učesnike“, rekao je Rubio, dodajući da Turska „nije jedina zemlja koja je izrazila interes, ali nije dobila zeleno svjetlo“.

Tenzije između Ankare i Tel Aviva traju godinama, a dodatno su pojačane Erdoganovim javnim kritikama izraelske politike i njegovim odnosom s Hamasom. Izraelska vlada turskog predsjednika opisuje kao „prebliskog Muslimanskoj braći i neprihvatljivo naklonjenog Hamasu“.

Diplomatski izvori navode da će misiju najvjerovatnije predvoditi Egipat, uz podršku Indonezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iako će operacija vjerovatno imati mandat Vijeća sigurnosti UN-a, neće biti formalno pod okriljem Ujedinjenih nacija.

Snage će djelovati u saradnji s američkom jedinicom Civil-Military Coordination Centre (CMCC), smještenom u izraelskom gradu Kiryat Gat, koju čine i vojni savjetnici iz Francuske, Jordana, Britanije i Emirata. CMCC bi, osim koordinacije na terenu, trebalo da nadgleda i distribuciju humanitarne pomoći Gazi.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan poručio je da Sjedinjene Države „moraju učiniti više kako bi Izrael poštovao obaveze iz Trumpovog mirovnog plana“, uključujući moguće sankcije i ograničenja izvoza oružja.

U međuvremenu, turski tim za vanredne situacije (AFAD), sa 81 članom i psima tragačima, još uvijek čeka izraelsku dozvolu za ulazak u Gazu iz Egipta.

Rubio je ranije izjavio da „nema mjesta za UNRWA-u u Gazi“, nazivajući je „produženom rukom Hamasa“, što je izazvalo oštre reakcije u Evropi i Ujedinjenim nacijama. Međunarodni sud pravde (ICJ) presudio je da UNRWA ostaje „nezamjenjiv kanal za humanitarnu pomoć“ i da Izrael nije dostavio dokaze o njenoj navodnoj povezanosti s Hamasom.

Norveška priprema novu rezoluciju kojom bi Izrael bio obavezan omogućiti nesmetan ulazak pomoći u Gazu. Prema dogovoru iz Trumpovog plana, u Gazu je trebalo svakodnevno ulaziti 600 kamiona s humanitarnom pomoći, no trenutno ih ulazi tek oko 90.

Iako su palestinske frakcije Hamas i Fatah u Kairu dogovorile formiranje prelaznog komiteta koji će upravljati osnovnim službama, sudbina međunarodne misije i dalje je neizvjesna. Izrael se protivi bilo kakvom učešću Palestinske uprave u poslijeratnoj Gazi, dok arapske zemlje traže da UN ima ključnu ulogu u obnovi.

Ostaje otvoreno pitanje – može li stabilizacijska misija zaista donijeti mir, ako u njoj nema Turske, države s jednom od najjačih armija u NATO savezu i dugogodišnjeg posrednika u regionu?