Nekoliko dana poslije inauguracije, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump potpisao je izvršnu naredbu kojom se od vlade zahtijeva da priznaje samo dva pola: muški i ženski.

Iako se činilo kao još jedna politička odluka u nizu, ona je otvorila prostor za ozbiljnu raspravu o prirodi pola i roda. Na tom raskršću našao se i J. Ben Morton, koji je kroz vlastito iskustvo otkrio da pol nije tako jednostavna kategorija kako ga društvo često prikazuje.

Otkriveno neslaganje

Nakon što je poslao uzorak pljuvačke na genetsko testiranje, Morton je saznao nešto što će zauvijek promijeniti njegov pogled na vlastito tijelo i identitet. Umjesto da se vrati jednostavnom odgovoru na pitanje o porijeklu, on je otkrio neslaganje između toga što je mislio da je, i onoga što mu je DNK zapravo otkrila.

Mortonovo otkriće, koje je započelo sa jednostavnim testom, postalo je putovanje kroz biološke i društvene granice, razotkrivajući složenost ljudske biologije i izazove sa kojima se suočavaju interseksualne i transrodne osobe. Njegovu kolumnu prenosimo u celosti.

“Osjećao sam se kao da mi je neko prišao s leđa i udario me telefonskim imenikom po glavi. Bio sam bijesan zbog osnovnih dezinformacija i voljne ignorancije koju ova deklaracija promoviše u vezi sa polom pojedinca.

Kako sam, na svoju volju, sa 32 godine saznao, pol i rod su kontinuumi sa mnogim varijacijama. Govoriti suprotno ugrožava ne samo interseksualne i transrodne osobe, već i sve Amerikance, povećavajući prekomerno uplitanje vlade i gubitak privatnosti, učvršćujući krute rodne uloge i komplikujući pravne i medicinske procese”, kazao je.

Neočekivani poziv

“Godine 2017., nekoliko sedmica nakon što sam poslao epruvetu sa svojom pljuvačkom firmi koja nudi genetsko testiranje kako bi pružila pregled porekla i uvida u zdravstvene probleme, stigao je mejl. Poruka je glasila: „Željeli bismo da se čujemo telefonom kako bismo potvrdili dodatne informacije o vašoj DNK analizi.“, ispričao je.

Odgovorio je odmah, zbunjen zašto bi firma za genealogiju željela da razgovara sa njim o njegovom očiglednom porijeklu sa sjeverozapadnoevropskog prostora.

“Ja sam, što bi se reklo, najsvjetliji mogući. Javio sam se na prvo zvono.

„Zdravo, ovo je Ejveri iz tima za korisničku podršku,“ rekla je. „Da li biste mogli da potvrdite nekoliko ličnih podataka?“

Rekao sam svoje ime, a Ejveri je nastavila s pitanjima bez oklijevanja: „A vaša adresa? Vaš uzrast? Pol? Da li ste epruvetu sa uzorkom pljuvačke podijelili sa nekim, naprimjer, sa cimerom ili partnerom”, objasnio je.

Bilo mi je čudno to pitanje jer zašto bi iko podijelio epruvetu s nekim drugim?

Pitali su ga i da li je imao transplataciju koštane srži na šta je odgovor ponovo bio negativan.

“Kako se približavao kraj razgovora, počeo sam da imam osjećaj da će rezultati testa biti drugačiji nego što sam očekivao. Htio sam da bude zabavno, ali ne previše zabavno. Um bio mi je skrenut na moguće zabavne ishode. Najbolje bi bilo da dobijem putovanje u neko mjesto van zapadne Evrope, ali uglavnom sam se nadao dobrom, kratkom izgovoru koji bih mogao ispričati strancima kad bi se tema pokrenula”, ispričao je.

Nakon toga su mu kazali da su identifikovali neslaganje u njegovoj DNK. Naime, on je popunio svoj profil kao muškarac, ali DNK mu je ženski.

Genetsko otkriće

“Proveo sam narednih 13 mjeseci pokušavajući da shvatim kako je moguće da imam žensku DNK. Pretrage na Guglu otkrile su mi različite implikacije, od uobičajenih do ekstremnih, poput Klinefelterovog sindroma (u kojem ljudi imaju XXY hromosome) i većeg rizika od dijabetesa, autoimunih bolesti, kardiovaskularnih problema i lošeg kognitivnog funkcionisanja. Trebao sam edukovanog stručnjaka koji će mi pomoći da shvatim šta sve ovo znači za mene.

Napokon, zakazao sam sastanak sa genetičarem na Icahn School of Medicine na Mount Sinai u Njujorku. Bila je topla i željna razgovora čim sam kročio u njenu sunčanu kancelariju. Nakon što je tražila moju dozvolu, genetski savjetnik i medicinski student ušli su dok je genetičar objašnjavao moje stanje. Sva trojica smo pažljivo slušali dok je pristupala mojoj dijagnozi”, kazao je.

Saopšila je da ima  nešto što se zove ‘poremećaj seksualnog razvoja’. Konkretno, njegova varijacija se zove XX testikularni DSD.

Objasnila mu je terapiju hormonskom zamjenom, prevenciju osteopenije i druge zdravstvene resurse i rizike koji bi mi mogli pomoći da imam više energije i živim duži, zdraviji život. Ove opcije ne bi mu bile dostupne da je bio samo klasifikovan kao muški ili ženski.